Dario Pavlić: Herojski dani HOS – a!

Kada govorite o HOS-u i Vukovaru razmislite 100 puta. Jer neki od Vas su skijali u Alpama a drugi…….

Jedan je imao 17 a drugi 18 godina, rođeni su u Kotor Varošu, gradiću u blizini Banja Luke, na radu i stanovanju u Zagrebu vidjevši da Vukovar gori otišli su se prijavit u Zbor narodne garde, odbijeni su zbog godina a i ne služenja vojnog roka.

Tako su iz uniformi zagrebačke Čistoće uletjeli dragovoljno u HOS-ove uniforme silno želeći braniti Vukovar i Hrvatsku. Otišli su i završili u Bogdanovcima, nakon višemjesečnog pakla i borbi na jučerašnji dan pada Bogdanovaca izlaze u proboj, nisu se probili, upali su u minsko polje i pod agresorskom artiljerijskom paljbom svoje mlade živote dali su za civile u HOS-ovoj štafeti smrti,.

Svjesno hodajući u smrt za legendarnim bojnikom Žarkom Manjkasom Crvenkapom svojim su tijelima čistili put od mina civilima koji su išli sa njima, ostali su dijelom zauvijek u poljima kukuruza i putu prema Nuštru.

Na današnji dan 91-e još su bili živi iako izranjavani i dijelovima tijela potrganim od mina, jer po priči Ivice Jurčana koji je preživio Štafetu smrti i ostao bez obje noge, nitko im nije mogao previti rane, iskrvarili su treći dan, ne znam postoji li užasnija priča Domovinskog rata, i većeg herojstva od ovog.

Najmanje što mogu je ovo objavit i zahvalit na njihovoj žrtvi, i da se ovakvi dečki ne prepuste zaboravu, u biti ponekad nismo ni svjesni kakvi su nam klinci a opet ljudske gromade ginule za Hrvatsku, neka vam je vječna slava i hvala, počivajte u miru