Dejan Kovač: Problem “mentalne ekonomije” Sjeverne i Južne Koreje, Kine…

Mentalno je još uvijek tu, u našim glavama i našem svakodnevno djelovanju, iako je nema više od 30 godina… Manjak životne odgovornosti, očekivanja da će država riješiti sve probleme, manjak borbe za vlastite slobode i dobivanje poslova preko “partije”. Malo toga se promijenilo u zadnjih 30 godina

Ovaj graf priča “priču o tri komunista”, primjenjivo i za podneblje ex-Yu. 

1. Ne morate “formalno” mijenjati državni ustroj ako ne shvaćate demokraciju ili se nećete duhovno i ideološki mijenjati. Možete ostati komunista, dok se svi drugi mijenjaju  Sjeverna Koreja

2. Ne morate “formalno” mijenjati državni ustroj, ali možete mijenjati ekonomiju kroz liberaliziranjem velikog dijela tržišta na način da nikakvi sekretari ne odlučuju o količinama i cijenama na tržištu, već globalna ponuda i potražnja Kina 

Nakon pada Istočnog Bloka, Kina je shvatila da se mora mijenjati inače bi je dočekala ista sudbina. U 30 godina po nekim pokazateljima su pretekli SAD – e 3. Promijenite državni ustroj i poimanje funkcioniranja ekonomije, na način da se želite maknuti od starog sustava razmišljanja -> Južna Koreja 

Između 1962. i 1994., južnokorejsko gospodarstvo raslo je u prosjeku 10% godišnje, potaknuto godišnjim rastom izvoza od 20%! 

Hrvatska se neće maknuti od starog sustava razmišljanja (pogledajte moj prethodni post), sve dok imate dovoljan kvantum ljudi koji govori “kako se bolje živjelo u Jugoslaviji” i romantiziraju taj period. Svačija sloboda i pravo da to čini, samo jedno su činjenice a jedno je percepcija. Treba određene mitove razbijati.

Ovo kad čujem ni moralno mi ne sjeda, jer zamislite da ste u “sretnoj” vezi sa osobom, a nekako stalno napominjete kako vam fali bivši/bivša. To mi se čini kao nekakva kognitivna disonanca, jer valjda postoji određeni razlog zašto je bivša osoba bivša? 

Imamo Ustav Hrvatsku   već 30 godina volimo ga i poštujmo.