Jedno je sigurno, političke stranke dijele zajednički atribut, a to je da su radi ciljeva vođenih niskim porivima spremne odreći se svake vrijednosne, svjetonazorske odrednice u koju su se zaklinjali.
Do jučer zakleti prvoborci demokršćanstva, danas podvinuta repa kapitulaciju vlastitog vrijednosnog sustava objašnjavaju „višim ciljevima“ ili se međusobno prozivaju da nisu „pomno“ pročitali tekst.
Zaklinjali se, dok im se isplatilo – rekli bi neki.
Nisam sklon potpirivanju podjela, u dosadašnjem radu nastojao sam biti usredotočen na bitno, na dobro i bolju Hrvatsku. Smatram kako dajući doprinos u području vlastite stručnosti najbolje mogu doprijeti i utjecati na prosperitet društva. Održivi razvoj je ono što trebamo njegovati u svim segmentima, područje je to čije potencijale nam tek predstoji otkriti pa onda i ostvariti.
Međutim, svaki politički angažman nužno utjelovljuje i vrijednosnu komponentu, između ostalog upravo je sustav vrijednosti bitan dio onog što nas međusobno razlikuje na političkoj karti. Stoga, kada nam je cilj svima i zajednički, put do cilja ostvarujemo nužno poštujući vlastiti sustav vrijednosti. On je dio našeg identiteta.
Oni koji na putu do cilja, ma koliko on bio „višeg ranga“, odstupe od temeljnih odrednica, koje su do jučer deklarirali, gube aureolu i monopol na te vrijednosti, a kako su to uvijek ranije prikazivali.
Smatram kako su sva temeljna prava čovjeka i građanina zajamčena međunarodnim pravom, Ustavom i zakonima bitna i neotuđiva sastavnica svakog pravnog poretka utemeljenog na vladavini prava pa tako i našeg.
Oštro se protivim diskriminaciji temeljenoj na bilo kakvoj osnovi, smatram kako je bogatstvo svakog društva sadržano u različitosti njegovih sastavnica.
Što je sporno u Istanbulskoj?
Zbog čega je Konvencija o sprečavanju i borbi protiv nasilja nad ženama i nasilja u obitelji sporna? Zasigurno ne zbog pravnih standarda koje sadržava, a odnose se na ravnopravnost žena i zaštitu žena od nasilja svake vrste.
Istanbulska konvencija sporna je zbog uvođenja roda utemeljenog na rodnoj teoriji u kojoj se zastupa stajalište kako rod nije odrednica utemeljena na spolu, muškom ili ženskom, već su rod društveno oblikovane uloge, ponašanja, aktivnosti i osobine koje određeno društvo smatra prikladnima za žene i muškarce.
U praktičnom smislu to doista znači pravo na rodno samoopredjeljenje u svakom trenutku dok nitko još uvijek ne može reći pod kakvim uvjetima bi se takvo slobodno opredjeljenje odvijalo, jer ne postoje pravne definicije i nisu određeni i propisani postupci kojima se takvo što utvrđuje.
Bi li takvo rodno opredjeljenje bilo vlastito subjektivno pravo ili bi podlijegalo određenoj formalnoj proceduri tek je za razjasniti.
Imao sam prigodu razgovarati i sa praktičarima, pravnicima koji se u svojem poslu svakodnevno susreću sa žrtvama kaznenih djela. Oni otvoreno izražavaju ozbiljnu skepsu prema tome donosi li Istanbulska konvencija ijednu novinu, koja već nije usađena u naš pozitivni pravni poredak, osim naravno kontroverzne rodne teorije, koju promovira.
Jasno je da Plenkovićeva ratifikacija Istanbulske konvencije ide dalje, ne rodnoj teoriji unatoč, već radi nje, jer su tako rekli neki u Bruxellesu.
Jasno je da Plenkovićeva ratifikacija Istanbulske konvencije ide dalje, podjeli u stranci unatoč, jer takva je inicijativa najbolji miraz budućoj suradnji HDZ-SDP i velikoj koaliciji koja se sprema.
Jasno je da Plenkovićeva ratifikacija Istanbulske konvencije ide dalje, jer je to vjerodostojna garancija za ostanak na vlasti još neko vrijeme kroz koaliciju HDZ-HNS-SDSS.
Shvaćam da je u današnjem političkom realitetu iluzorno očekivati afirmativno opredjeljenje najveće stranke prema tradicionalnim vrijednostima, koje je do sada tako „grlovito zastupala“.
Jedino načelo koje vladajući trenutno njeguju jest ostati na vlasti.