Došao je čas da se proslavi Sin Čovječji! A ti još spavaš?

Razmišljanje uz petu korizmenu nedjelju

0

Isus oduševljava slušatelje, ne samo Židove, već i Grke koji i sve narode koji mudrost traže! Dragi čitatelji! Evanđelist Ivan svjedoči nam na petu korizmenu nedjelju o traženju Gospodina, zajedništvu života s Isusom svih koji žele promijeniti svoj život na bolje, o služenju Isusu i prihvaćanju načina života koje nam Krist daruje, žrtva za druge, radosti slavlja i „slušanja glasa s Neba Oca nebeskoga – proslavio sam i opet ću proslaviti“ nagoviještajući Kristovu muku i smrt koja nije kraj već pobjeda i početak vječnosti.

Promišljajući o Evanđelju današnje nedjelje uočavamo upornost i znatiželju slušatelja kako doći do Isusa. Grci preko apostola Filipa i Andrije mole uslugu vidjeti Gospodina. U mnoštvu naroda, slušatelja Isusovih, traže strpljivo trenutak da se susretnu s Isusom. Jednostavni, otvoreni za Božju riječ gledajući apostole koji su najbliže Isusu i sami bi htjeli biti blizu. Apostoli u ulozi svjedoka življene Isusove riječi oduševljavaju. Imali su milost biti prvi slušatelji Božje riječi, postali vršitelji i nama uzor danas kao članovima Crkve, zajednice vjernika koju je Isus osnovao i htio je takvu nakon svoga Uskrsnuća, pozvavši nas da i mi druge oduševljavamo za Boga.

Njegovati sakramentalni život i zajedništvo u lomljenju kruha – svetu euharistiju ili Svetu Misu u crkvama, kapelama, bazilikama, katedralama gdje god se nalazili slaveći Boga. Ulazeći u sveti molitveni prostor posvećenih crkava primjećujemo mističnost, ozbiljnost svetog korizmenog vremena  danas uočavajući pokriven Isusov križ s ljubičastim platnom koji nas poziva na pokoru i djela ljubavi. Današnja nedjelja svoj stari naziv ima u riječi „gluha“ nedjelja kao da nas opet iznova poziva na obraćenje, pokoru i dobra djela, a mi kao slabi ljudi stalno odgađamo obraćenje i tješimo sebe riječima “ima vremena“, nema žurbe letjeti u crkvu i mijenjati se…

Gospodin nas čeka! Gospodin nas zove! Gospodin ima zadatak za nas sve, miljenike svoje, koji smo postali djecom Božjom po sakramentu svetog krštenja. Želi da mu se poklonimo, ne samo na Veliki petak kada pjevamo pjesmu “Evo drvo križa na kojem je visio Spasitelj svijeta“, već svakoga dana u sabranosti i molitvi zahvaljivanja na početku ili koncu dana.

Dragi prijatelji! Ozbiljnost korizmenog vremena ostavlja nam još prostora za kajanja i obraćenje, žaljenje za promašenost i grijeh, poziv na svetost življenja. Isus kaže „došao je čas da se proslavi Sin Čovječji“. Vrijeme je za odlučnost! Nakon prihvaćanja Krista u svakodnevni život trebamo donositi nadu i radost. Isus nas opominje i poziva na „umiranje“, ali u sebičnosti, samodopadnosti, oholosti…  Poziva nas na život u radosti, zajedništvu, djelima milosrđa i ljubavi, bratske solidarnosti, pozitivnog prihvaćanja Božjeg plana koji ima za nas. Upozorava nas na vječnost, nepropadljivost duše,  jer je kratak ovaj zemaljski život koji živimo.

Zato njegujmo one vrijednosti koje su za vječnost već sada da ne bude prekasno. Svakoga dana nastojmo imati pred očima srca i duše dragoga Boga, da naučimo služiti mu kako bi jednom baštinili vječni život. Jer kako Isus kaže: „ Ako tko hoće služiti mi, počastit će ga moj Otac“ (Iv, 12,26).

Koliko radosti nas čeka u zajedništvu sa svetima i izabranima u dan kada nas pozove k seb! Ali svakodnevni život nosi određeni križ koji svatko od nas ima. Bez križa nema spasenja, kao ni bez muke nema istinske radosti življenja.

Da Isus nije podnio muku i sramotnu smrt na križu ne bi bilo niti otkupljenja. Zato u ovo milosno vrijeme koje je kratko, ispitajmo sebe, svoja dijela, misli i okrenimo se križu Kristovu gledajući u njemu spas, svoje otkupljenje i milost oproštenja.

Dragi čitatelji! Kao što gledamo fizičkim očima prekrivenog Isusa u ljubičasto platno, zaogrnimo i mi sebe plaštem pravednosti koju molimo nakon pokore. Zaogrnimo se plaštem dobrih djela i ljubavi prema bližnjima, a ponajviše prema onima koji su nas povrijedili, a nisu tražili oproštenja. Sjetimo se Krista koji je podnio tolika vrijeđanja, boli, trpljenja za sve nas, a mi se tužimo na svaku malenkost i nepromišljeno mrmljamo, mi koji smo puno toga zavrijedili primiti kako stoji zapisano u pobožnosti križnoga puta.

Nastojmo oduševiti jednostavnošću, pobožnošću, smirenošću svoje bližnje kako bi gledajući nas dobili volju, bili potaknuti otići s nama vidjeti Gospodina u sakramentima i lomljenju kruha – euharistiji ovih skorih blagdana. Molimo jedni za druge, molimo za naše društvo, da Bogu ostane vjerno, za mudrost u rasuđivanju dobra od zla, skrivenih misli i opasnosti zamke Zloga.

Molimo s ulaznom pjesmom Misala: „Dosudi mi pravo, i povedi parbu moju protiv čeljadi bezbožne, izbavi me od čovjeka prijevarna i opaka, jer ti si Bože zaklon moj!“.Molimo milost kako bismo mogli uvijek ostati u Božjoj blizini čvrsta stava, jaka duha, čistog srca, otvoreni za plodove Božjega Duha spremni odgovoriti na izazove vremena koje život stavlja na naše putove. Amen

Vlč. Stjepan

Ostavi odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljena.

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.