DRAGUTIN PASARIĆ – DOBRI DUH MOSLAVINE – ZAUVIJEK NAS JE NAPUSTIO

Dragutin "Dragec" Pasarić rođen je u Repušnici 28. siječnja, 1948., a umro je u Zagrebu, 27. veljače, 2021.godine. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Kutini, a studij povijesti na Pedagoškoj akademiji u Petrinji, a zatim na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od studentskih dana prisutan je u kulturnom životu Kutine. Tijekom više od pola stoljeća predanog rada Pasarić se iskazao na nekoliko područja kao predano i nezaobilazni čimbenik. (O svim područjima njegovoga rada i njegovih društvenih djelatnosti potrebno je progovoriti na posebnome okruglom stolu.)

0

Dragutin “Dragec” Pasarić rođen je u Repušnici 28. siječnja, 1948., a umro je u Zagrebu, 27. veljače, 2021.godine. Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Kutini, a studij povijesti na Pedagoškoj akademiji u Petrinji, a zatim na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Od studentskih dana prisutan je u kulturnom životu Kutine. Tijekom više od pola stoljeća predanog rada Pasarić se iskazao na nekoliko područja kao predano i nezaobilazni čimbenik. (O svim područjima njegovoga rada i njegovih društvenih djelatnosti potrebno je progovoriti na posebnome okruglom stolu.).

Bio je cijenjeni novinar na lokalnoj i nacionalnoj razini. Tijekom Domovinskog rata marljivo je izvješćivao, 24 sata dnevno o ratnim zbivanjima u Moslavini i zapadnoj Slavoniji. Odlazio je na teren, družio se s dragovoljcima i o svemu tome kasnije objavio nekoliko knjiga. Bio je ratni izvjestitelj sa zapadnoga slavonskoga bojišta za Hinu, Vjesnik, HRT, te za lokalne medije Moslavački list i Radio Moslavina. Bio je odgovorni urednik vojnoga glasila Operativna grupa Posavina – Hrvatski branitelj. U Domovinskom ratu je kao član Kriznog štaba Općine Kutina za informiranje, kao ratni izvjestitelj nastavio suradnju s brojnim medijima. Uredio je više knjiga u svezi s Domovinskim ratom.

Godine 2004. je osnovao izdavačku kuću Spiritus movens čiji je bio voditelj. U svojoj izdavačkoj kući objavio je osamdesetak djela, uglavnom iz zavičajnoga miljea i vjerskog života.

Kao povjesničar i istraživač moslavačke povijesti i kulturne baštine, najčešće su mu teme bile povijest Moslavine, Park prirode Lonjsko Polje, moslavačko vinogradarstvo, Voloderske jeseni i druge, kojima je afirmirao svoj zavičaj.

Osim novinarskim radom Pasarić je vrlo rano iskazao nadarenost za književnost, poglavito za poeziju. Premda nije imao prilike opredijeliti se isključivo za ovaj vid stvaralaštva, njegove pjesme, poglavito pisane na moslavačkom kajkavskom idiomu, imaju potrebnu estetsku vrijednost, ali što je najvažnije, prihvaćene su od naroda i čitaju se u školama i na društvenim susretima. Napisao je literarni dnevnik Zvonici drevni, zvonici dnevni, posvećenoga crkvi u Repušnici.

Na poticaj supruge, koja je djelovala u amaterskom kazalištu, preveo je na hrvatski s talijanskog knjigu o Sluzi Božjem Bonifaciju Pavletići, u suradnji s mons. Stankovićem i Kršćanskom sadašnjošću. Zajedno su promicali Pavletićev rad i objavili su sedam knjiga, a Pasarić je napisao i himnu bratu Bonifaciju koja je uglazbljena.

Mislim, kako je Dragutin Pasarić ispunio svoj život i svoje snove. Kako bi rekao Ante Starčević, ispunio je svoje deržanstvo. Taj dobri duh Moslavine i dalje će lebdjeti nad Moslavačkom gorom, Lonjskim poljem i moslavačkim predjelima. Ostala su njegova pisana i nepisana dobra djela. Po njima služiti će generacijama koje dolaze kao uzor.

Dozvolite mi predstaviti literarnu ostavštinu kolege Pasarića prikazom nekoliko njegovih knjiga (ili onih za koje je zaslužan što su objavljene), objavljenih zborniku „Moslavina oživljena“ (Ogranak Matice hrvatske, Kutina, 2020.).

 

 

Ostavi odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.