Gdje je Božje Kraljevstvo?

0

Farizeji ga upitaše: „Kad će doći Kraljevstvo Božje?“ On im odgovori: „Kraljevstvo Božje ne dolazi primjetljivo. Niti će se moći kazati: ‘Evo ga ovdje!’ ili: ‘Eno ga ondje!’ Ta evo – Kraljevstvo je Božje među vama!“ (Lk 17,20-21)

Božje Kraljevstvo nije vidljivo fizičkim očima

Kada pročitam riječ „kraljevstvo“, na um mi dolaze slike raskoši, moći, obilja… Mislim da su isto tako zamišljali i Izraelci svoga kralja, Mesiju. Očekivao se Mesija, koji bi trebao biti moćniji i bogatiji od samoga Salomona! A pojavio se skromni čovjek koji vanjštinom nije pokazivao bogatstvo i raskoš. Njegovo bogatstvo nalazilo se u duhu i bilo je vidljivo malom broju ljudi.

Isus je nastojao uvjeriti ljude da Njegovo Kraljevstvo nije od ovoga svijeta, nego da je to Kraljevstvo sasvim duhovno, s Neba, čiji je preludij kršćanski život. Život u kojem su pretežne vrednote duha. Bog je sve stvorio, svime upravlja, sve uzdržava, ali dimenzija njegova Kraljevstva seže u dubine duha. Fizičkom oku nevidljivo!

Božje Kraljevstvo dakle nije od ovoga svijeta (usp. Iv 18,36), a svijet ga ne vidi jer ne vjeruje u Isusa, u Boga. Ne priznaje Ga kao svojega kralja, vladara, ne drži Njegovu Riječ i zapovijedi. Suprotno tome, oni koji istinski vjeruju u Boga, žive po načelima Duha. Duh je onaj koji nas pokreće, koji daje život.

Opredjeljenje

Zašto „farizeji cijeloga čovječanstva“ ne vide tu duhovnu stvarnost Nebeskog Kraljevstva? Zbog svoga opredjeljenja, načina života koji su odabrali. Njihov odabir je živjeti po načelima tijela, svijeta i zato ne razabiru načela duha, ni duhovnu stvarnost. Duhovne oči su im zatvorene.

Da bismo postigli tu duhovnu dimenziju, potrebno je mrtviti tijelo, koje se priklanja svijetu, strastima, grijehu. Trebamo mrtviti tijelo kako bismo ga stavili u službu Duha i, samim tim, u službu Bogu koji je Duh. Budući da je Njegovo Kraljevstvo duhovno, pripadamo Njemu i Njegovu Kraljevstvu kad držimo Njegove zapovijedi, Njegove savjete, kada živimo po Njegovoj Riječi. Postajemo dionici Božjega Kraljevstva onda kada to sve oživotvorimo u svojemu životu, kada to postanu načela našega života!

Primjerice, kada se neki ljudi odluče opredijeliti za neku stranku, ustanovu ili klub, drugi će ih prepoznati po vanjskim oznakama, odjeći koju nose, pravilima ponašanja po kojima žive. Kada ih vidimo, jasno znamo za što su se opredijelili, koga štuju – iščitavamo sliku njihove nutrine prema onome čemu su se priklonili. Tako i mi, koji priznajemo Krista za Boga i kralja i koji smo se pridružili kršćanstvu, ostvarujemo to po sakramentima koji postavljaju temelje kršćanskog života. Preporođeni u krštenju, vjernici su osnaženi potvrdom i hrane se Euharistijom. Krštenjem krštenik zauvijek pripada Kristu, obilježen je Kristovim neizbrisivim biljegom (karakter).

Mala svjetla velikog Svjetla

Ovom narodu podrijetlo je u Bogu Ocu, glava mu je Isus Krist, stanje mu je dostojanstvo i sloboda Božje djece, zakon mu je nova zapovijed ljubavi, poslanje mu je da bude „sol zemlje i svjetlo svijeta“ (usp. Mt 5,13-14)

Budući da ne poznaje i ne priznaje Boga, svijet prebiva u tami. Naš Bog je „Svjetlo svijeta“. Mi koji smo Njegovi, također smo mala svjetla, koja On po svojoj mudrosti raspoređuje u svijet da razgonimo tamu! Da svojim životima unosimo svjetlo Kristovo među one koji još ne poznaju Boga, među slijepe (a kako bi i mogli vidjeti kada žive u tami), koji su pozvani da se pridruže u službu našemu Bogu. Postajemo pridruženi, ucijepljeni po tim činima, kao kada grana biva nakalemljena na voćku, a zatim, ako se držimo „pravila“ toga Kraljevstva, mi mu istinski i pripadamo, donosimo čak i rod!

„Ja sam pravi čokot, i Otac je Moj vinogradar. Svaku lozu na Meni koja ne rađa, On odsiječe, i svaku koja donosi rod, čisti da donosi više roda.“ (Iv 15,1-3)

Međutim, ima kršćana koji su po milosti Božjoj postali članovi Crkve, Božjeg Kraljevstva, ali unatoč Božjim milostima, poticajima i ljubavi, ne čine ništa kako bi doprinijeli njegovu širenju. Naprotiv, ustraju u grijehu i kvare druge. Kao i voćka koja oboli, poprime obličje svijeta, preuzmu odlike drugog, zloga kraljevstva. Bog Otac prisiljen je takvu voćku odsjeći, kako ne bi širila bolest na druge voćke. Biti odsječen znači umrijeti, postati duhovno mrtav, onaj koji živi po načelima tijela i svijeta!

Kada roda ne donosimo unatoč tolikoj ljubavi i brizi, tada nemamo ni svoje svrhe.

Dakle, koji jesmo u Bogu, doživljavamo kušnje, kroz te kušnje rastemo, bivamo očišćeni i sve prikladniji zvati se dionicima Božjeg Kraljevstva. Rod izabrani, pobožanstvenjeni, kraljevskoga roda!

Ja sam istinski trs, a Otac moj – vinogradar. Svaku lozu na meni koja ne donosi roda on siječe, a svaku koja rod donosi čisti da više roda donese. (Iv 15, 1-2)

Što je potrebno da bismo donosili rod?

Ono što je potrebno za donošenje „roda“ je naša povezanost s „čokotom“, s Onim koji je Kralj Nebeskog Kraljevstva. „Ostanite u Meni, i Ja u vama! Kao što loza ne može roditi roda sama od sebe , ako ne ostane na čokotu, tako i vi, ako ne ostanete u Meni. Ja sam čokot, vi loze. Tko ostaje u Meni i Ja u njemu, on rodi mnogi rod, jer bez Mene ne možete ništa učiniti.“ (Iv 15,4-6)

Nitko na svijetu tko ne živi u zajedništvu s onim tko ga je stvorio, s Bogom, ne može u sebi biti potpun i zadovoljan! Ta svaki atom i stanicu, On, Veličanstveni, u nama je satkao, sve je On, Jahve, osmislio. I nemirna je svaka duša dok se ne upokoji i ne smiri u svojemu Stvoritelju!

Ljudi kao inteligentna misaona bića, tragaju za smislom, istinom, bitkom… sve je u Bogu! Kreator svega što postoji, On je početak i kraj. Put, Istina i Život…

Blagoslovljeni oni koji obdržavaju Božji Zakon, slijede Božje upute, štuju Njegove svete sakramente.

Blagoslovljeni svi oni koji dolaze u punoj vjeri da blaguju i piju Boga živoga. Njihova odanost i opredijeljenost bit će bogato nagrađena! Amen

Ostavi odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljena.

This site uses Akismet to reduce spam. Learn how your comment data is processed.