Glagoljica je vrijedan i lijep simbol pismenosti Hrvata: „Az buki vjedje glagoljon dobro jest živjeti zjelo zemla…“

Slova poredana u svoj azbučni slijed, daju rečenicu: „Az buki vjedje glagoljon dobro jest živjeti zjelo zemla…“ te izgovarajući slova azbuke, govornik je istovremeno izgovarao i molitvu. Glagoljska molitva, prevedena u suvremeni hrvatski jezik glasila bi otprilike ovako: „Ja slova znajući govorim: dobro je živjeti na zemlji veoma. I kako ljudi zamišljate da je naš On mir? Budite tvrdi u vjeri.“

0

Hrvatski je sabor proglasio 22. veljače Danom hrvatske glagoljice i glagoljaštva.

Hrvatska glagoljica povijesno je hrvatsko pismo, jedan od nezaobilaznih simbola nacionalnoga identiteta i višestoljetne uljudbe, na temelju kojega samo i danas prepoznatljivi i jedinstveni u Europi i svijetu.

U spomen na prvu hrvatsku tiskanu knjigu

Proglašenje Dana glagoljice inicirao je Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, a datum je simboličan spomen na dan kada je 1483. godine tiskana prva hrvatska knjiga – Misal po zakonu rimskoga dvora. Na ponos nam služi i činjenica da imamo šest inkunabula na glagoljici te tri latinične inkunabule – prve tiskane knjige do 1500. godine. Glagoljični tekstovi privlačili su ljubitelje knjige pa danas u inozemstvu postoji više od 60 knjižnica i muzeja koji posjeduju hrvatske glagoljične knjige.

Prvotisak – Misal po zakonu Rimskoga dvora

Jedan od najvažnijih hrvatskih klesanih spomenika jest Bašćanska ploča na kojoj se prvi put u povijesti hrvatskim jezikom i hrvatskim pismom – glagoljicom spominje ime hrvatskog vladara i njegova ingerencija.

Imena glagoljičnih slova

U glagoljici svako slovo ima svoje ime, a ta su se imena odnosila na konkretne pojmove iz života ili imaginarne i apstraktne pojave. Tako je A postalo Az i znači ja; B je postalo Buki – Buki je prvotno označavalo bukvu po čijoj su kori Slaveni pisali, pojmovnim spajanjem grafem Buki dobio je značenje slovo, riječ, ali i Riječ koja označava Boga; grafem V zove se Vidi ili Vjedje, a označava staroslavenski glagol vidjeti, ali i znatipoznavati; G se zove Glagoljon, a znači govoriti – čak je i danas u hrvatskome jeziku ostao pridjev glagoljiv, to je onaj koji rado, lako i mnogo govori.

Misal kneza Novaka smatra se najljepšom glagoljičnom knjigom

Slova poredana u svoj azbučni slijed, daju rečenicu: „Az buki vjedje glagoljon dobro jest živjeti zjelo zemla…“ te izgovarajući slova azbuke, govornik je istovremeno izgovarao i molitvu. Glagoljska molitva, prevedena u suvremeni hrvatski jezik glasila bi otprilike ovako: „Ja slova znajući govorim: dobro je živjeti na zemlji veoma. I kako ljudi zamišljate da je naš On mir? Budite tvrdi u vjeri.“

Posebnost je naše prošlosti i u tome što je Hrvatska u srednjem vijeku bila tropismena i trojezična, a uz glagoljicu, rabila se i latinica te bosančica – hrvatski tip ćirilice. Razlikujemo obli i uglati tip glagoljice, a tko želi uvježbati naše staro pismo, to može učiniti na zabavan način na stranicama Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje https://hrvatski.hr/volim-glagoljicu/ dok se na internetu mogu naći i besplatni tipovi glagoljičnih slova te pretvarači latinice u glagoljicu.

Prvi vrbnički misal iz 1456. godine

Svojom inicijativom za obilježavanjem Dana glagoljice Institut je želio skrenuti pozornost javnosti i svih govornika hrvatskoga jezika na važnost promicanja vrijednosti i ljepota hrvatskoga glagoljičnog pisma te omogućiti glagoljici da jedan dan u godini bude upravo njezin spomendan.

 

Izvor: nasakostrena.hr

 

Ostavi odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.