Poruke Gospe Fatimske iz Borova naselja
Sjećam se kao da je jučer bilo. Dani su započinjali i završavali sa smrću nekog od najboljih. Braća su umirala sa krunicom oko vrata, sa Zdravo Marijom na usnama, svjetlom u očima a ipak, sve je izgledalo tako drugačije. Kako su dani prolazili sve više sam vjerovao da smo na kraju tunela. Oni su ubijali, silovali, palili i rušili sve naše svetinje
Sjećam se kao da je jučer bilo. Dani su započinjali i završavali sa smrću nekog od najboljih. Braća su umirala sa krunicom oko vrata, sa Zdravo Marijom na usnama, svjetlom u očima a ipak, sve je izgledalo tako drugačije. Kako su dani prolazili sve više sam vjerovao da smo na kraju tunela. Oni su ubijali, silovali, palili i rušili sve naše svetinje.
Njihove majke su slavile tenkove i sakate duše u pohodu na našu djecu, žene, naše crkve i domove, a naše su majke organizirano po trgovima, ulicama, crkvama i podrumima, molile na tisuće krunica.
Vjerujte mi, nikad, pa ni kad sam rođenog brata sahranjivao, nisam sumnjao da ćemo pobijediti te satrape, te jadne i pale duše.
A oni, mislili su da upravo s tim danom sve počinje i sve završava pa su rigali i uništavali baš ono čemu je hrvatska duša ponajviše stremila. Crkva. Isus. Marija.
Ali, niti sve započinje niti završava s njihovim danima.
Slobodan Pejčić, srušio crkvu Gospe Fatimske u Borovu Naselju – evo, ubio se bombom usred Vukovara.
Od rušitelja samostana sv. Ante u Karinu jedan je kronični alkoholičar koji se valja po kanalima Rumske kanalizacije, drugi je mlad ostao bez supruge i najstarijeg sina, jedan je šlagiran i evo ga, vuče lijevu stranu za svojim mislima, 10 m/h.
Palitelj crkve u Korenici sa suprugom se strmoglavio u provaliju.
U Saborskom su pobili više od 50 osoba i srušili dvije crkve. Počinitelja je bili veći broj a osobita slast je bila crkva Blažene Djevice Marije. Iskusni karlovački miner uspješno je završio na beogradskoj psihijatriji nakon što je vlastitog zeta i kćer pokušao nožem “navrnuti” na ljepše.
Pa “gospodo”, dobro došli u nadolazeća “vaša vremena”. Kažu stari ljudi, polako se Božija kola voze, ali, svugdje stižu na vrijeme.
Znate li što je sa vodnikom koji je srušio moju crkvu sv. Nikole Tavelića? Pa eto, kažu da je slučajno izgubio oči kod Šipova.
Baš slučajno!
A je li slučajno i to da smo MI bili potpuno drugačiji?
E, NIJE! Mi jesmo drugačiji!!!