Na današnji dan (u noći s 27. na 28. siječnja), prije točno 450 godina, započela je Seljačka buna pod vodstvom Matije Gupca
Iako je sama buna trajala vrlo kratko (ugušena je već 9. veljače, nakon samo 13 dana, porazom seljačke vojske u Bitki kod Stubice), ostavila je izuzetno dubok trag u hrvatskoj kolektivnoj memoriji i umjetnosti. Spomenimo roman Augusta Šenoe iz 1877., film Vatroslava Mimice iz 1975. i prvu hrvatsku rock-operu Gubec-beg (Krajač-Metikoš-Prohaska), također iz 1975. Danas je u čitavoj Hrvatskoj teško pronaći mjesto u kojem Matija Gubec nema svoju ulicu makar se o njemu kao povijesnoj ličnosti pouzdano zna vrlo malo.
S jedne strane, buna iz 1573. bila je posljedica konstantnog pogoršanja položaja kmetova tijekom 16. stoljeća, što je širi srednjoeuropski fenomen koji je rezultirao sličnim ili još i žešćim sukobima u drugim zemljama (Ugarskoj 1514., Njemačkoj 1524. – 1526). S druge strane, neposredan povod buni bio je višegodišnji spor između plemića Franje Tahyja i obitelji Henning oko vlasništva nad susedgradskim vlastelinstvom (danas bismo rekli: neriješeni imovinsko-pravni odnosi). To je bilo jedno od najvećih vlastelinstava u tadašnjoj Hrvatskoj i Slavoniji, a obje su se strane u tom dugotrajnom sukobu obračunavale potičući kmetove suprotne strane na otpor. Tahyjevi su kmetovi ionako bili izloženi teškom zlostavljanju, što se vidi i iz najdužeg dokumenta uopće koji se čuva u Hrvatskom državnom arhivu: riječ je o 6,5 m dugom zapisniku saslušanja 508 (!) svjedoka protiv Franje Tahyja u istrazi iz 1567. godine pred kraljevskim povjerenikom i zagrebačkim Kaptolom.
Ovaj zanimljivi dokument čuva se u fondu HR-HDA-25. Ugarska dvorska komora. Hrvatske plemićke obitelji i vlastelinstva, fasc. 632, br. 36
