A stoljećima se raspravlja gdje se uistinu nalazi njegovo rodno mjesto Stridon. Kako dosad najuvjerljivije dokazuje pavlin Josip Bedeković u svojoj knjizi, Stridon bi doista mogao biti današnja Štrigova u Međimurju. Naime, rimska pokrajina Dalmacija toga vremena kad se sv. Jeronim ili Jerolim rodio, sezala je do granica današnjega Međimurja. Pa, iako je možda sv. Jeronim i bio romanizirani Ilir ili Rimljanin, zasigurno, mi današnji baštinici toga svetog tla s kojeg je potekao, možemo biti ponosni da je čovjek takvoga kova, od Boga pozvan da Njegovu riječ vjerodostojno objavi na latinskom pismu i jeziku, rođen baš na našoj zemljici.

Zamislimo da je sv. Jeronim naš suvremenik, vjerojatno bi danas zavapio: „Oprosti mi Bože jer sam Međimurec!” A danas, pak, kad u Štrigovi, tom malom međimurskom mjestu, vidimo velebnu crkvu njemu posvećenu, koja se poput katedrale izdiže  s dva zvonika, pomislimo: „Mogao bi to doista biti njegov rodni kraj! Vjerojatno se baš tu i rodio naš sveti Jeronim!”.

Njemu u čast podignute su i mnogobrojne crkve diljem domovine i dijaspore: od zagrebačkog Maksimira, Rijeke, Šibenika i Visa do Slanoga i Herceg Novog. Ali, dovoljno je spomenuti Hrvatski zavod svetog Jeronima u Rimu u kojemu su od 15. stoljeća naovamo stasale generacije naših svećenika i intelektualaca pa da shvatimo kolika je baština sv. Jeronima u našem narodu.

Mada se o sv. Jeronimu misli kao o nekom čovjeku nagle naravi, nekom žestokom tko se teško kontrolirao, koliki je stvarni značaj imao još i u svoje vrijeme, najbolje opisuju snažne riječi njegova velikog suvremenika sv. Augustin u Poslanici sv. Ćirilu:

„On je zacijelo onaj Samuel, koji, batinama odvraćen od ispraznog studiranja književnosti, biva određen za službu Svetome pismu. U svjetlu njegova lica po naputku Božje milosti vidjeli smo svjetlo oba Zavjeta. U snazi njegove ruke raspršen je najveći dio krivovjernika. Prevodeći slavnom vrlinom oba Zavjeta s hebrejskog jezika na grčki kao i na latinski, dodijeljujući ih zauvijek potomcima, objašnjavajući zagonetke i nejasne i zamršene tmine, pripremajući niz službi crkvenim dužnosnicima, izgradio je gotovo cijelu Crkvu. Stoga se pokazuje jasno velikim u dubini neizrecive mudrosti. Plemenite znanosti tako je savršeno poznavao da mu, prema kazivanju svih, nitko dosad nije bio ravan. U poznavanju Svetoga pisma nisam nikada nikoga upoznao koji bi mu bio ravan kao što sam se uvjerio na temelju svojih poslanica koje sam mu slao. Znao je jezike i pismo Hebreja, Grka, Kaldejaca, Perzijanca, Medijaca, Arapa i gotovo svih naroda, kao da je rođen i obrazovan među njima. Što da kažem više? Nijedno ljudsko biće nikada nije znalo ono što je Jeronim znao.”

Napomenimo i da je sv. Jeronim jadan od četiri velika zapadna crkvena oca, uz svete Ambrozija, Augustina i Grgura Velikog. Na Tridentinskom saboru proglašen je crkvenim naučiteljem. U hijerarhiji Crkve – ovu najveću titulu u dvije tisuće godina Crkve steklo je samo trideset svetaca. Znamo da je najveća njegova zasluga u tome što je preveo Bibliju s hebrejskog i grčkoga na latinski. Njegova Vulgata bila je jedini od Crkve odobreni prijevod koji se koristio stoljećima i postao kamen temeljac europske kulture.

Hrvatska – domovina sv. Jeronima predsjedala je ove 2020. godine Vijećem Europske unije, baš u godini kada slavimo 1600. obljetnicu rođenja za Nebo našega sv. Jeronima! Nije to slučajno! Trebao bi to biti poziv Europi da se vrati svojim kršćanskim korijenima, a na svakom graničnom prijelazu, na ulazu u našu zemlju i aerodromu trebalo bi pisati: Hrvatska – domovina sv. Jeronima!