U ovo blagdansko vrijeme, možda će neki reći nije primjereno ukazivati na društvenu nepravdu, socijalnu nejednakost, podjele koje generiraju drugi, a mi ih spremno usvajamo kao svoje, jer to je „ništa nova“ iliti „sve po starom“.
Jer sve ostaje isto. “Izlizana tema” se još jednom nameće kao podsjetnik da posao nije gotov. Možda u jednom ljudskom vremenu neće biti ni dovršen, jer takvo što nadilazi pojedinca i njegovo mogućnosti. No svatko od nas ima pravo dati svoj doprinos i dužnost birati – BIRATI DOBRO.
Dobro, ne kao fraza od dva sloga ili pojam koji po definiciji označava tek nešto pozitivno, afirmativno, već Dobro kao način života usmjeren na obitelj kao temeljnu stanicu društva i to obitelj lišenu ideološkog supstrata, obitelj kao nutarnji osjećaj pripadnosti nekome svome uz sveprisutnu svijest međusobnog uvažavanja različitih sustava društvenih vrijednosti i istodobnu brigu za bližnjeg.
Moguće je, zašto ne!
Tradicija, svijest o kulturnom nasljeđu i religiozna pripadnost duboko su usađeni u osobnost svakog od nas. To je ono što nas određuje, to je ono što jesmo i svatko od nas je nositelj tog usađenog nasljeđa, pri čemu svatko od nas odlučuje kako će i na koji način odnositi se prema onome što mu je povjereno i dano.
Našim tradicionalnim vrijednostima, onome što nas ne određuje kao narod nisu prijetnja drugi, mi sami smo izvor našeg nazadovanja.
Ideja odumire na njezinu izvoru, ideal je bačen u stranu, zaboravljen sustav vrijednosti doživljava inverziju i mijenja se pod pritiskom “palih” stupova društva.
Upravo stoga u svojoj slobodi nosimo i odgovornost. Iako nam se često čini da su mogućnosti pojedinca ograničene, uvijek treba znati i imati na umu da oko nas postoje ljudi spremni na Dobro, svatko na svoj poseban način.
Uostalom, svatko od nas ima jednu priliku, na nama je da ju iskoristimo i nadiđemo podjele vlastite savjesti na putu prema Dobru.