Hrvatska franjevačka kustodija Svete Obitelji (od 1969. do danas)
Različiti su razlozi, osobito oni političke naravi, uvjetovali kako povećanje hrvatske populacije u Americi, i poslije u Kanadi, tako i povećanje broja hrvatskih franjevaca na tim prostorima. Osobito je tragične 1945. godine umnogome promijenjeno stanje u Domovini, a to je imalo veliki utjecaj i na zajednicu u Americi. Tragični pokolj hrvatske mladosti u Bleiburgu i u raznim kolonama smrti, te komunistički progoni svega što je disalo hrvatski i katolički, jednostavno su prisilili brojne Hrvate, među njima i franjevce, na bijeg iz domovine
| Različiti su razlozi, osobito oni političke naravi, uvjetovali kako povećanje hrvatske populacije u Americi, i poslije u Kanadi, tako i povećanje broja hrvatskih franjevaca na tim prostorima. Osobito je tragične 1945. godine umnogome promijenjeno stanje u Domovini, a to je imalo veliki utjecaj i na zajednicu u Americi. Tragični pokolj hrvatske mladosti u Bleiburgu i u raznim kolonama smrti, te komunistički progoni svega što je disalo hrvatski i katolički, jednostavno su prisilili brojne Hrvate, među njima i franjevce, na bijeg iz domovine. Nemali broj završio je u Americi i Kanadi. To je uvjetovalo i proširenje djelatnosti, kako u pastoralnom, tako u nacionalnom i kulturnom smislu. Upravo je Kustodija, kao jedina organizirana klerička ustanova među Hrvatima u Americi i Kanadi, preuzela na sebe veliki dio tih obveza. Teško ekonomsko stanje u komunističkoj Jugoslaviji kao i progoni, osobito u prvim desetljećima nakon Drugoga svjetskog rata, natjerali su nove i nove naraštaje Hrvata u tuđi svijet. Franjevci su osnivali nove župe, preuzimali one hrvatske župe koje su ostale bez župnika, izdavali brojne novine i magazine, te na svaki drugi način pomagali hrvatsku dijasporu u novom svijetu.
Zbog povećanog broja franjevaca u Chicagu su, uz već kupljeni samostan sv. Ante, kupljene još dvije lijepe zgrade (1944. i 1952.), tako da te tri zgrade do danas čine vrlo lijepi kompleks i hrvatski kutak u Americi. U prvotnoj samostanskoj zgradi tada su boravili sjemeništarci, dok je nova zgrada, kupljena 1952., preuređena i preimenovana u samostan. Osim toga, franjevci su otvorili još dvije franjevačke rezidencije, koje su imale različite namjene. U početku je tako planirano da rezidencija Kraljice mira u Beaver Fallsu, Pennsylvania, preraste u samostan, u kojem bi hrvatski franjevci imali svoj novicijat. Kuća i zemljište kupljeni su 1965., a rezidencija je kanonski ustanovljena 1966. Kako je u to vrijeme počela kriza duhovnih zvanja, ova rezidencija nikada nije bila korištena u prvotnu svrhu. Još je ranije (1956.) bila otvorena rezidencija sv. Franje Asiškog u Gulf Breezeu, Florida, ponajviše za odmor braće. Tako je na svom vrhuncu Hrvatska franjevačka kustodija u Americi i Kanadi (god. 1977.) imala jedan samostan, dvije franjevačke rezidencije, dok su braća djelovala na 13 američkih i 7 kanadskih župa ili misija (dok je župa Kitchener preuzeta 1989. godine). Izdavali su različite listove, časopise, knjige, imali svoju vlastitu tiskaru. Pa ipak, zbog raznih uzroka – o kojima će poslije biti više govora – Kustodija je postupno počela smanjivati opseg svoga djelovanja. Tako su prodane obje rezidencije, i ona u Pennsylvaniji i ona u Floridi, neke su župe u međuvremenu napuštene, ugasli su neki časopisi. Tome je u dobroj mjeri doprinijelo i konačno oslobođenje Hrvatske ispod srbo-komunističke desetljetne diktature: neke djelatnosti u iseljeništvu jednostavno više nisu bile potrebne. Do sada su Kustodiju vodili slijedeći kustosi. Prvi je kustos bio fra Vjekoslav Bambir (1969.-1973.). Naslijedio ga je fra Častimir Majić (1973.-1976.), a njega fra Marko Kozina (1976.-1979.). Fra Steve Raich bio je kustos 1979.-1982., a njega je naslijedio fra Jozo Abramović (1982.-1985.). Potom je dugo godina kustosom bio fra Pavao Maslać (1985.-1994.), zatim je kustos bio fra Slavko Soldo (od 1994. do 2001.), a od 2001. do 2009. kustos je bio fra Marko Puljić. Fra Pavao Maslać ponovno je bio kustos od 2009. do 2012. godine, a od rujna 2012. kustos je fra Jozo Grbeš.
Izvor: croatianfranciscans.org |