Potka naše civilizacije

A tajna svemira i vječnoga života otkrivena nam je u Njegovu kraljevstvu u nama, za koje je potrebno ljubiti sebe, graditi samopoštovanje. To je ipak najveća od svih zapovijedi, Ljubite drugoga kao sebe, odnosno kao Boga u sebi
Ma kakve sve istinite i zamišljane teorije objašnjavale njihovo podrijetlo, riječi sadržane u Bibliji stvorile su i još uvijek održavaju našu civilizaciju. Knjiga je to zbog koje se učilo čitati, ali i pisati kako bi je se prepisivalo na svim jezicima svijeta.

Pa ako su naši životi u ovom dobu osnova, onda je Biblija potka našega svijeta. U tom prepisivanju možda se uvijek malo dodavalo ili oduzimalo pa se možda koješta i promijenilo, prevelo u duhu vremena i jezika prevoditelja ili prepisivača, ali još uvijek je ona temelj svega i za sve. Rekli bi kod nas „Kakva je, takva je, naša je”. Pa da nije napisana ni jedna druga knjiga na svijetu, možda bi bila sasvim dovoljna jednom ljudskom životu, za učenje i proučavanje.

Knjiga s odgovorima

Knjiga je to koja kao da daje odgovore o svemu, doslovno i metaforički, u prispodobama i stihovima. Od postanka svemira, svjetla, svijeta i života na njemu do prvih ranih civilizacija uništenih općim potopom čije tragove nalazimo i danas prateći središnje meridijane. Zatim govori o ponovnom stvaranju i uzdizanju, ropstvu i novoj civilizaciji nastaloj oslobođenjem. Govori o životnim pravilima i zapovijedima bez kojih ne bi bilo slobode, sve do spoznaje koja je omogućuje, a ta je „Neka bude po volji Tvojoj”.

Doduše, danas su sudovi prepuni predmeta i slučajeva, najviše povezanih s kršenjem upravo tih pravila stvorenih pri Izlasku, gotovo 1500 godina prije početka nove ere, odnosno oko 3500 godina prije današnjega dana. Toliko treba čovječanstvu da još uvijek ne savlada u potpunosti ni prvih Deset zapovijedi, a tek je nešto više od 2000 godina kako nam je Isus objavio najvažniju od svih: Ljubite Boga i ljubite drugoga kao što ljubite sebe. Tek onaj kojem to uspije smije reći „Evo čovjeka!” Ne čudi što ga tada nisu razumjeli, kada je i danas, nakon toliko godina baš to možda najteže prihvatiti.

Biblija opisuje i druge različite važne osobe, povijesno stvarne ili stvorene poput metafora, koje predstavljaju ideale dobra, ali i zla, kako bismo mogli razlikovati jedno od drugoga. Dok se čita ili sluša, iako racionalno znamo da se čitaju uvijek isti tekstovi, svaki put kao da se odnose baš na ovaj sadašnji trenutak i baš na našu zajednicu. Univerzalno u cijelom svijetu. Svatko se prepoznaje u križnom putu. Svatko je najmanje tri puta pao. Svatko ima nekoga kuma, poput Šimuna. Svatko ima nekoga kome nedostaje. A svi živimo dok god nas se netko sjeća.

Ljubiti Boga u sebi

Te čudotvorne biblijske riječi govore nam kako se ponašati i što činiti u najvažnijim životnim situacijama. Zapravo, govore sve što je potrebno za korektno, smireno i sretno živjeti, biti zdrav i ostvariti sve želje. Samo treba imati vjere. I bit će baš sve ostvareno. Zrnce vjere, sitno poput zrna gorušice, koje pomiče planine. A tajna svemira i vječnoga života otkrivena nam je u Njegovu kraljevstvu u nama, za koje je potrebno ljubiti sebe, graditi samopoštovanje. To je ipak najveća od svih zapovijedi, Ljubite drugoga kao sebe, odnosno kao Boga u sebi. Kao da je time sve rečeno. O liječenju i lijekovima, o ljubavi i prijateljima. O povjerenju i o izdaji, o vjeri i nevjeri, o razumu i slijepom slijeđenju pravila subote ili nedjelje. O miru i razumu, o ratovima od kojih nikada, baš nikada nijedan nije imao nikakvoga smisla osim razaranja i traumatiziranja stradalnika koji su morali spašavati vlastite živote.

Čitamo Bibliju u pripremi za svetu misu, razmišljajući o čitanju koje je te nedjelje na redu. Ali čitamo je i na način da je otvaramo nasumce, kada tražimo odgovor na nerješive probleme koji nas muče. Ako i ne nađemo rješenje, sigurno ćemo dobiti dostojnu utjehu. Baš ono što nam treba toga trenutka. Putokaz za putovanje k istini, kroz život.

Autor: Elvira Koić

Izvor: Svjetlo riječi