Hrvatski svećenik živi kao pustinjak u Australiji. Koristi Facebook, pomaže duhovno i pokreće molitvenu revoluciju

Australija je velika poput cijele Europe i kada se pogleda karta može se lako shvatiti da najveći dio stanovništva zapravo obitava u nekoliko većih milijunskih gradova koji su uz obale oceana, a praktično sve ostalo je tzv. buš (suha i pusta zemlja pokrivena grubom travom i niskim grmljem), piše Domovina

Nekoliko stotina kilometara od Sydneya u blizini malog mjesta Condobolin, u maloj kapelici koja je ukopana u brijegu, a na katu je crkva, živi franjevački redovnik brat Dominik.

Fra Dominik je pravim imenom Drago Levak, rođen u Virovitici 28. prosinca 1958. godine. Znakovit je datum njegova rođenja jer taj dan crkva slavi blagdan „Nevine dječice“.

Drago je rođen u radišnoj i katoličkoj obitelji od oca Josipa koji je radio kao vlakovođa na liniji od Virovitice do Koprivnice te majke Helene koja je skrbila o djeci: Josipu, Vinku, Božici, Tomislavu, Milanu, Ivanki i našem Dragi. Nezadovoljni životom u tadašnjoj komunističkoj tamnici Jugoslavije, uredivši papire i vize preko ambasade u Beču, cijela obitelj doseljava 13. ožujka 1969. u Melbourne.

Junak naše priče u Melbourneu završava osnovnu i srednju školu, zapošljava se i počinje raditi, a cijelo vrijeme je aktivan u hrvatskoj zajednici, uvijek je uz crkvu i hrvatsku župu. Osjetivši duhovni poziv, 15. siječnja 1983. ulazi u franjevački red. Zanimljivost je da je tada s njim u isti novicijat ušao i sadašnji biskup Parramatte Vincent Nguen Van Long koji je isto redovnik kao i naš fra Dominik. Svoje prve zavjete kao redovnik dao je u samostanu u Kellyvilleu u Sydneyu kojem i danas pripada, iako živi stotinama kilometara od njega. U svojoj redovničkoj službi bio je u više australskih gradova i obnašao razne službe.

Posebno mu je na srcu apostolat nerođene djece pa je njegovom zaslugom i velikom pomoći brata Milana koji je građevinar, na Majčin dan 9. svibnja 1993. godine u franjevačkom samostanu u Kellyvilleu sagrađen „Hram nerođene djece“, jedinstvena takva kapela u cijeloj Australiji gdje se u molitvi daje zadovoljština, naknada i žrtva. Blagdan „Nevine dječice“ crkva slavi 28. prosinca kada je Herod poubijao svu malu i nevinu djecu u Betlehemu i okolici.

Od Uskrsa 2012. godine fra Dominik živi kao pustinjak kontemplativnim životom. Pustinjak je čovjek koji se iz vjerskih razloga duhovno i materijalno odvojio od svijeta, da bi živio u osamljenom, pustinjskom mjestu.

Prvi pustinjaci pojavili su se u kršćanstvu početkom 4. stoljeća, kada su prestali progoni kršćana, pa su mnogi od njih tražili način kako pokazati svoju vjernost Bogu, što su dotada mogli pokazati mučeništvom. Pustinjaštvo se razvilo najprije u egipatskoj i sinajskoj pustinji, a najpoznatiji pustinjak bio je sveti Antun Pustinjak.

Danas je pustinjaštvo opet u porastu, kako u monaškim zajednicama, tako i u individualnom obliku. Ponovno se ljudi odlučuju na samotnički život, uz rubove šuma, u malim kolibama, starim župnim kućama, udaljenim crkvama i slično.

Od 1983. godine katolička Crkva ponovno omogućava svojim vjernicima odabrati takav način života, što potvrđuje kanon 603. u kanonskom pravu gdje pojedinci polažu svoje zavjete lokalnom biskupu. Postoji i pustinjaštvo u gradovima gdje pustinjaci žive samotničkim životom u svojim stanovima, a na zajedničku molitvu okupljaju se u gradskim crkvama.

Mala crkvica “Krista Kralja” u kojoj fra Dominik već godinama živi svoj pustinjački život, sasvim je po izgledu i veličini istovjetna onoj u Kellyvillu, a sagradio ju je 2008. tamošnji poslovni čovjek potaknut snom koji je sanjao.

Najveći dio svog vremena fra Dominik provodi u molitvi, no jedan dio posvećuje i lokalnoj aboridžinskoj zajednici i humanitarnim projektima. Nedaleko od kapelice u kojoj živi postoji smještaj za sve koji također žele u samoći imati svoju svojevrsnu duhovnu obnovu, tako da fra Dominik i njima pomaže.

U današnjem vremenu medija i influencera, mnogi i ne mogu pojmiti koliki je utjecaj jednog pustinjaka. Iako i fra Dominik ima svoj profil na Facebooku pod imenom “Friar Dominic Levak” koji mu služi kao i drugima za komunikaciju te rijetko objavljuje, njegov utjecaj na hrvatsku zajednicu u Sydneyu je velik, a mogao bih ga nazvati i ključnim u svojevrsnoj molitvenoj revoluciji koja u toj zajednici traje već godinama.

Naime, grupa hrvatskih katoličkih muškaraca okupljena oko udruge Vitezova Predragocjene Krvi Kristove na poticaj upravo fra Dominika prošle godine je organizirala procesiju ulicama Sydneya i to na blagdan Velike Gospe. Ove godine u uvjetima još strožih mjera i još većeg zatvaranja nije riječ o jednoj nego o mnoštvu procesija koje su održane diljem Sydneya, čime su Hrvati u Australiji pokrenuli svojevrsnu “molitvenu revoluciju”.

Fra Dominikova braća, hrvatski fratri koji su čuli za njega, ponudili su mu da živi kao pustinjak u njihovom samostanu Sv. Jerolima na otoku Visu (u kojem godinama nema nikoga), na što je on i pristao, te je samo “zahvaljujući” zatvaranju Australije prošle godine zbog koronavirusa ostao među nama.

Zbog dobrobiti hrvatske zajednice u Australiji nadam se i vjerujem da će fra Dominik ostati još neko vrijeme u svojoj molitvenoj ćeliji u australskoj pustinji, piše Domovina.

Izvor: dijaspora.hr