Ilirska materijalna kultura, ilirska vjera, simbolika i umjetnost imali su dio u formiranju duhovne i materijalne kulture Hrvata.
Novija istraživanja raznih znanstvenih disciplina obraćaju posljednjih godina sve veću pažnju survival ilirske kulture pa se na osnovi već dosada poznatih činjenica mora zaključiti da ni ilirska kultura, kao ni sami Iliri, nisu nestali s povijesne pozornice ni dolaskom Rimljana u naše krajeve, a ni dolaskom Hrvata nego da su oni nastavili živjeti u nama – stanovnicima koji danas živimo na tlu što su ga u prapovijesno i povijesno doba nastavali Iliri.
“Zato proučavanje prošlosti i kulture Ilira nije, kao što se to nekad moglo misliti, samo stvar uskog kruga stručnjaka – ilirologa; prošlost i kultura Ilira sastavni je dio nacionalnih povijesti Hrvata, Crnogoraca, Slovenaca, djelomice i Srba i, razumije se, nadasve Albanaca za koje se danas može reći da je i znanstveno dokazano njihovo izravno podrijetlo od starih Ilira.
Georg Hahn putuje Albanijom i piše svoje znamenito djelo »Albanesische Studien« (Bd. I – III, Jena, 1854), u kojem, među prvima, iznosi tezu da su današnji Albanci autohtoni, odnosno da potječu izravno od starih Ilira. “
Slavno ime Ilira moralo je u narodu koji su se u ranom srednjem vijeku doselili na Balkan izazvati želju da se njime okite, pa tako već u
XII. st. možemo zabilježiti mišljenje, koje će se kasnije često pojavljivati, da su stari Iliri govorili hrvatskim jezikom (ruski Ijetopisac Nestor i drugi).
Papa Pio II naziva Hrvate »Illyricae gentes«, a Sibenčanin Juraj Šižgorić piše djelo »De situ Illyriae et civitate Sibenici« (1487). Po Hvaraninu Vinku Pribojeviću Hrvati su autohtoni a Bartol Kašić piše gramatiku ilirskog, a zapravo hrvatskog jezika »Institutiones Linguae Illyricae«, (1604). Filipu Grabovcu, kao i mnogim drugim piscima, hrvatski je isto što i ilirski, pa stoga i daje naslov svome djelu »Cvit razgovora naroda iliričkoga aliti rvackoga« (1747).
Teorija o autohtonosti Hrvata, na zapadnom dijelu Balkana oduvijek je imala političko značenje/ no tek su Ljudevit Gaj i ostali hrvatski preporoditelji u prvoj polovici XIX. st. dali toj teoriji izrazito političko obilježje. Gaj je u svom više političko-pragmatičkom, a manje znanstvenom radu »Tko su bili stari Iliri?«, koji je izlazio u nastavcima u časopisu Danica ilirska (od br. 10 do br. 15 tijekom 1839), pokušao dati povijesno opravdanje za upotrebu ilirskog umjesto narodnog imena za označavanje političkog pokreta kojemu je on bio voda. Gajevu »povijesnu« argumentaciju, naravno, nije bilo teško osporiti,
no nije se on previše ni trudio da dokaže svoju tezu. Jer, ni njemu, a ni ostalim njegovim političkim istomišljenicima, nije u to vrijeme bilo stalo do takvih povijesnih istraživanja, nego do pronalaženja političke platforme za ujedinjenje Južnih Slavena. Ipak, Gaj je i ne znajući pogodio dio istine o odnosu Ilira i Hrvata. Nitko, danas naravno, neće ni u snu podržati romantičarsku »argumentaciju« Lj. Gaja, ali su novija istraživanja, kako je već u uvodu napomenuto, dokazala da ima istine u toj teoriji, jer su stari Iliri, odoljevši, djelomice, romanizaciji u doba dugotrajne rimske vladavine, sudjelovali kao jedan od bitnih elemenata u etnogenezi Hrvata. Ipak, već je Bogoslav Šulek, inače vatreni ilirac, izrazio sumnje u ilirsko podrijetlo Hrvata pa je 1844. god. u brošuri »Sta namjeravaju Iliri« napisao da današnje Hrvate moramo smatrati mješavinom ilirskog starosjedilačkog stanovništva i Hrvata koji su se u ranom srednjem vijeku tu doselili, postavljajući tako problem na način koji će se pokazati ispravnim.
“Bosni i Hercegovini odlučujući poticaj dobiva ilirologija osnivanjem Zemaljskog muzeja u Sarajevu (1888) i dolaskom na mjesto ravnatelja tog muzeja Ćire Truhelke, neumornog i svestranog radnika, čijom će zaslugom uskoro o ilirskim starinama u Bosni i Hercegovini saznati cijeli znanstveni svijet.
Sarajevski arheolog Alojz Benac, koji se pitanjem etnogeneze Ilira u posljednje vrijeme najviše bavio, u svom je referatu što ga je pročitao u Sarajevu 1964. god.’, na Simpoziju o teritorijalnom i kronološkom razgraničenju Ilira pod naslovom »Prediliri, Protoiliri i Prailiri« pristupio problemu etnogeneze Ilira na način koji je na današnjem stupnju arheološke znanosti najispravniji: analizirati arheološke podatke i identificirati etničke, ili bar kulturne, elemente koji na raznim područjima sudjelovali u procesu stvaranja onih plemena što su živjela na onim područjima koja su se u antičko doba smatrala ilirskim. Prema A. Bencu, etnička osnova iz koje će se kasnije razviti Protoiliri (a iz tih opet Iliri) stvorena je još početkom metalnog doba, kada se na područje Balkana sručuju stepski narodi s Istoka. To je doba velikih gibanja na širokim evroazijskim prostorima, gibanja koja su ovdje dovela prve Indoevropljane. Njihovim dolaskom završava kameno doba na Balkanu i počinje etnogenetski proces koji će s vremenom dovesti do ilirizacije. U toku brončanog doba, kako se to lijepo može ustanoviti na osnovi analize razvoja naselja i materijalne kulture a rekonstrukcija zamršenog procesa ilirske etnogeneze i podrijetla često se čini ista greška u koju arheolozi često upadaju kada pokušavaju pojedinim kulturnim manifestacijama u prapovijesno doba dati etničke atribucije. Koliko su takvi pridjeva opasni znaju svi arheolozi. Takvi postupci dovode do toga da različiti autori, a ponekad čak i isti autori u različito vrijeme, pripisuju jednu kulturu posve različitim narodima ili plemenima.”
Tekst djelomice izvučen iz knjige:
Urednik: IVE MAŽURAN
Recenzenti: dr. ALOJZ BENAC i dr. MATE SUIĆ
Grafički urednik ŽEUKO IVANČIĆ
Vanjska oprema ANTE SCHRAMADEI
Lektorica: ĐURĐA ŽIVKOVIĆ
CIP — Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveučilišna biblioteka, Zagreb
“STIPČEVIĆ. Aleksandar-
Aleksandar Stipčević (October 10, 1930 – September 1, 2015) was an Arbanas Croatian archeologist, bibliographer, librarian and historian of Albanian origin who specialized in the study of the Illyrians.
Iliri : povijest, život, kultura / Aleksandar Stipčević. — 2. dopunjeno izd. — Zagreb : Školska knjiga. 1989.”
https://spasimobisevo.org/iliri-povijest-zivot-kultura/