Ina Vukić (Australija): Otvoreno pismo papi Franji o kanonizaciji hrvatskog blaženog Alojzija Stepinca

Zato vas molim, Vaša Svetosti, nađite hrabrosti da zaustavite ovu slijepu ulicu u vjeri i ovaj moralni kaos prouzročen vašim traženjem dijaloga glede kanonizacije blaženog Alojzija Stepinca. Kao vrhovna vlast Katoličke crkve, to bi bio jedan od najvažnijih, najhrabrijih i kršćanski čin cijelog vašeg mandata jer bi predstavljao čvrsto stajanje na istini i odbacivanje povijesnih izmišljotina i neistina koje su razorno promicane desetljećima. Iako smo svi željni i molimo se za mir i jedinstvo, Hrvati i mnoštvo drugih rimokatolika će vam zahvaliti, a isto bi učinila i velika duša blaženog Alojzija Stepinca koji je preminuo od mučenja i lažnog svjedočenja protiv njega

0

Dragi papa Franjo, slugo sluga Božjih,

Teška srca moram napisati vašoj svetosti da vaša vođenja dijaloga u vezi kanonizacije
blaženog Alojzija Stepinca sa Srpskom pravoslavnom crkvom i bivšim komunistima
bivše Jugoslavije izaziva moralni kaos u hrvatskoj zajednici Rimokatoličke crkve i
šire.

Iz Australije, iz različitih medijskih izvora širom svijeta doznajem da ste kanonizaciju
blaženog Alojzija Stepinca stavili na čekanje jer, prema riječima kardinala Pietra
Parolina, državnog tajnika Svete Stolice, vašeg pouzdanog i bliskog suradnika koji je
posjetio Hrvatsku prošlog tjedna, tvrdite da „kanonizacija kardinala Alojzija Stepinca
mora biti trenutak zajedništva cijele Crkve, a ne razlog sukoba ili protivljenja …“.
Nadalje, kardinal Parolin rekao je da ste u vezi kanonizacije Stepinca odabrali
metodologiju pokušaja približavanja stajališta Srpske pravoslavne crkve po tom
pitanju, da je dijalog s tom Crkvom presudan da bi kardinal Alojzije Stepinac mogao
biti kanoniziran.

Činjenica ostaje da ste već završili jednu fazu tog dijaloga i niste postigli neki
poseban rezultat jer se stavovi nisu podudarali između katoličke i srpske pravoslavne
crkve. To, naravno, ne čudi kada su u pitanju stavovi Srpske pravoslavne crkve koja,
vjerujem, nikada neće odustati od svojih ustrajnih laži i povijesnih izmišljotina protiv
Hrvatske Drugog svjetskog rata i blaženog Alojzija Stepinca. Bez ikakve sumnje
mislim da se Srpska pravoslavna crkva naoružala doprinosom ljudi poput Predraga
Ilića, koji je napisao knjigu povijesnih rasprava (Stepinac i holokaust u NDHu),
knjigu posvemašnjih povijesnih besmislica i kozmetički filtrirane ili prilagođene
interpretacije povijesne dokumentacije. Također ne sumnjam da će se, nastavi li se
nesreća i dođe do drugog kruga razgovora s Pravoslavnom crkvom o Stepincu, Srpska
crkva naoružati osobama poput Gideona Greifa, povjesničara koji je očito na platnom
spisku Srbije i koji je također napisao knjige o Drugom svjetskom ratu i Hrvatkoj
(npr. Jasenovac – balkanski Auschwitz), a ista je također ispunjena izvrtanjem
povijesti protiv Hrvata, uveliko izbjegavajući potragu za činjenicama kakve zapravo
jesu i očito dajući najvišu važnost politički izmišljenom broju žrtava Jasenovca iz
Drugog svjetskog rata.

Želja mi je za spoznajom da ste se među ostalim činjeničnim povijesnim dokazima o
blaženom Alojziju Stepincu također sebe i upoznali s neovisnim istraživanjima
Drugog svjetskog rata u Hrvatskoj koje je provela Esther Gitman i s njezinim
knjigama objavljenim u posljednja dva desetljeća (npr. „Kad je hrabrost prevladala –
spašavanje i preživljavanje Židova u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj 1941. – 1945. “ili„
Alojzije Stepinac – stup ljudskih prava “). Nalazi Esther Gitman o kardinalu Stepincu
ne zahtijevaju povijesne rasprave, ne zahtijevaju tumačenja jer su predstavljeni kao
pronađene činjenice; kao istina. Činjenična otkrića Esther Gitman o radu kardinala
Alojzija Stepinca tijekom Drugog svjetskog rata doista su obilni prikazi Sluge Božjeg
kakav je Stepinac bio. Isto se može reći i za knjigu Robina Harrisa "Stepinac – njegov
život i vrijeme". Našoj Katoličkoj crkvi ne treba više ništa i ništa drugo da bi se jasno
vidjelo Slugu Božjeg kakav je bio Stepinac. No, postoji i mnoštvo drugih knjiga i istraživačkih radova koji potkrepljuju Stepinčevo postojanje, požrtvovnost i hrabrost istinskog Sluge Božjega kakvih naša Rimokatolička crkva ima među svojim svecima već stoljećima.

Čvrsto vjerujem da nisam jedina osoba na svijetu, daleko od toga, koja smatra da je
vaše traženje dijaloga sa Srpskom pravoslavnom crkvom u vezi kanonizacije u svojim
temeljima pogrešno i to na mnogim frontovima rimokatoličke zajednice i pravde,
uključujući:

Prvo, pogrešno je postavljati beatifikaciju pape Ivana Pavla II kardinala Alojzija
Stepinca 1998. godine na tako ponižavajuće tlo. Papa Ivan Pavao II., Sada sveti Ivan
Pavao II., nije trebao opravdavati nikome osim Katoličkoj crkvi svoja tadašnja i
Rimokatolička uvjerenja o zaslugama kardinala Stepinca unutar njegove i naše Crkve
i vjere! "Povijest" koju je vaša svetost o Stepincu nedavno istaknula postojala je i u
vremenima Ivana Pavla II, samo što on nije bio tako bogat kao vi danas u poznavanju
činjenica; Papa Ivan Pavao II nije imao povlasticu činjenica otkrivenih o blaženom
Alojziju Stepincu tek nakon što je komunistička Jugoslavija propala i povijesne se
arhive otvorile temeljitom istraživanju ali, ipak, znao je činjenicu da je Stepinac
uistinu bio Božja sluga.

Drugo, krajnje je neispravno i okrutno prema hrvatskom narodu koji se borio za
slobodu i neovisnost od pošasti i agresije velikosrpske politike, koja je uvijek bila
duboko ukorijenjena u srpskoj Crkvi Pravoslavlja, odlučivati ​​o svetosti kardinala
Alojzija Stepinca pod uvjetom slaganja Srba s tom odlukom. Ne, Vaša Svetosti,
Hrvati nikada nisu razmijenjivali moralne ili kulturne vrijednosti sa Srpskom
pravoslavnom crkvomč niti oni svoje s nama. Kad god su Srbi napadali Hrvatsku
(bilo vojnim ili politički diplomatskim manevrima), uništavali su dijelove naše
kulture, poljuljali nam vjeru u Boga, krivotvorili našu povijest, krali naše zemlje … a
Srpska pravoslavna crkva stajala je čvrsto iza njih, ohrabrujući njihovu agresiju nad
hrvatskim narodom. Daleka je i nepostojeća mogućnost da će dijalog sa Srpskom
pravoslavnom crkvom rezultirati bilo kojim konsenzusom o pitanjima u kojima bi
pripadnik hrvatskog naroda, poput blaženog Alojzija Stepinca, zasjao sjajnim
svijetlom.

Treće, u svibnju 2019. Vaša Svetost izjavila je da je „kanonizacija Stepinca povijesni
slučaj. Čestit je čovjek ove Crkve koja ga je proglasila blaženim. Ali u određenom
trenutku procesa kanonizacije postoje nejasne točke, povijesne točke, i ja bih trebao
potpisati kanonizaciju, to je moja odgovornost, molio sam se, razmišljao, pitao za
savjet i vidio sam da bih trebao pitati Irineja, velikog patrijarh (Srpske pravoslavne
crkve), za pomoć … "i podsjetila bih vas, ako već niste svijesni da je ovaj "veliki "
patrijarh, kao i svi njegovi prethodnici u živom sjećanju, političar koliko i svećenik,
najvjerojatnije političar više od svećenika. Poznat po svojim nacionalističkim
izjavama koje opravdavaju srpski imperijalizam – transgeneracijski projekt koji stoji
u temeljima svakog rata 20. stoljeća na teritoriju bivše Jugoslavije – Irinejeva opaka
zapažanja o Stepincu da "nije želio čuti dječji plač" u koncentracijskim logorima,
prvorazredna su manipulacija i izmišljeno zlo usmjereno prema hrvatskoj
rimokatoličkoj zajednici.

Četvrto, nastojanja s dijalozima s nekatoličkim kršćanskim zajednicama kojima se
Vaša Svetost odala možda i jesu razborita, osobito kada se to tiče vaših pokušaja
ojačavanja odonosa sa Ruskom pravoslavnom crkvom. Ali pokušaji ostvarenja tog

cilja koristeći Srpsku pravoslavnu crkvu kao vezu daleko je od prihvatljivog osobito
kada se kao preduvjet za kanonizaciju u tom procesu prosuđuje ​​život blaženog
Alojzija Stepinca koristeći podatke koje dostavlja Srpska pravoslavna crkva na čelu s
Irinejem ili bilo kojim drugim velikosrpskim razbojnikom.
Peto, glede bilo kakvih razgovora vođenih s onima koji su od 2000. godine možda
držali ili trenutno drže vlast u Hrvatskoj ili Srbiji u vezi kanonizacije blaženog
Alojzija Stepinca, molim vas znajte ovo: najvjerojatnije ste razgovarali s brojnim
bivšim aktivnim članovima Komunističke partije Jugoslavije (ili s njihovom djecom)
koji su progonili katolike u Hrvatskoj tijekom života bivše Jugoslavije bilo
ponižavanjem njihove vrijednosti za društvo ili oduzimanjem odnosno šikaniranjem
ljudskog prava na vjeru, koji su masovno ubijali hrvatske katoličke svećenike tijekom
i nakon Drugog svjetskog rata, kao i stotine tisuća nevinih civila koji su voljeli
slobodu te razoružane vojnike NDH koji su be borili za neovisnost i slobodu Hrvatske
bez Jugoslavije … Ukratko, znajte ovo, Vaša Svetosti: ovi bivši komunisti ili njihovi
potomci, odgojeni u komunističkom mentalnom sklopu, uopće nemaju nikakvu
vrijednost kada je riječ o predstavljanju istine Stepinčeva života i djela, posebno onih
izvanredne hrabrosti i požrtvovnosti u spašavanju tisuća progonjenih ljudi različitih
rasa i nacionalnosti tijekom Drugog svjetskog rata.

Šesto, ako je istina da tražite trenutak „zajedništva“ unutar Katoličke crkve u vezi
proglašenja svetim blaženog Alojzija Stepinca i u tom zajedništvu računate na one
koji su očito radi osobne koristi u političkoj karijeri počeli dolaziti na svetu misu tek
nakon što je Hrvatska pobijedila u svom odcjepljenju od komunističke Jugoslavije
molim vas napustite taj put do Stepinčeve kanonizacije. Ti će muškarci i žene za tren
oka napustiti Crkvu ako politički vjetrovi u njihovoj zemlji budu to i nalagali, baš kao
što su to činili tijekom života bivše Jugoslavije, baš kako su to radili i njihovi očevi i
majke, sljedbenici Komunističke partije. Vaša Svetosti, ti ljudi ili njihovi roditelji
progonili su blaženog Alojzija Stepinca 1946. godine izmišljenim optužbama, lažno
su ga opečatili kao nacističkog suradnika kada je istina bila ta da je pod opasnosti
vlastitog života spasio tisuće ljudi. Vjerujete li doista da će ti ljudi sada priznati ovaj
svoj užasni grijeh?

I tako, s kršćanskom čvrstinom i spoznajom sila, posebno onih koje pripadaju
zajednici Srpske pravoslavne crkve, koje su namjerno nastojale uništiti dobru
reputaciju blaženog Stepinca, danas, 25. rujna, pišem ovo otvoreno pismo vašoj
svetosti. Na blagdan svetog Sergija Radonješkog, zaštitnika Rusije koji je radio ne
samo na širenju monaštva i svetosti redovničkog života, već i na tome da postane
glasnik kršćanskih vrijednosti u zemlji koja je tada bila ugrožena raznim unutarnjim
podjelama i vanjskim napetostima.

Božje su zapovijedi dobrodošla pomoć savjesti da upozna istinu i stoga istinski
prosudi. Božje zapovijedi izraz su istine o našem dobru, o samom našem biću,
otkrivanje nečeg presudnog o tome kako dobro živjeti, a svjedočiti lažno protiv svog
susjeda teški je grijeh koji je nad blaženim Alojzijem Stepincem počinila Srpska
pravoslavna crkva, uključujući i patrijarh Irinej.

Vaša Svetosti, blaženi Alojzije Stepinac zaslužuje da se kupa u slavi istine i da njegovo
ime ni trenutak dulje ne podnosi lažno svjedočenje.

Molim vas najavite njegovu kanonizaciju!

Zato vas molim, Vaša Svetosti, nađite hrabrosti da zaustavite ovu slijepu ulicu u vjeri
i ovaj moralni kaos prouzročen vašim traženjem dijaloga glede kanonizacije blaženog
Alojzija Stepinca. Kao vrhovna vlast Katoličke crkve, to bi bio jedan od najvažnijih,
najhrabrijih i kršćanski čin cijelog vašeg mandata jer bi predstavljao čvrsto stajanje
na istini i odbacivanje povijesnih izmišljotina i neistina koje su razorno promicane
desetljećima. Iako smo svi željni i molimo se za mir i jedinstvo, Hrvati i mnoštvo
drugih rimokatolika će vam zahvaliti, a isto bi učinila i velika duša blaženog Alojzija
Stepinca koji je preminuo od mučenja i lažnog svjedočenja protiv njega, rekavši:

“Kada vam sve uzmu, ostaju vam dvije ruke. Sklopite ih na molitvu i tada ćete biti
najjači.”

Ina Vukić, prof. Psih. (ZGB); B.A., M.A.Ps. (SYD)

Sydney, Australia

Ostavi odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.