Umjetnik se zvao Claude Mellan. Godine 1649. učinio je nešto što i danas djeluje gotovo nemoguće.

Nije koristio kistove.

Nije gradio sjene sloj po sloj.

Nije ispravljao pogreške niti se vraćao ijedan korak unatrag.

Odabrao je samo jednu liniju bakropisom. Jedinu.

Krenuo je od vrha Kristova nosa i povukao savršenu spiralu. Bez prekida. Bez pogreške. Bez vraćanja. A s kretanjem te linije na papiru počelo se pojavljivati Isusovo lice: oči, pogled, brada, bol upisana u crte lica. Sve je nastalo iz jedne, neprekinute linije koja je postajala tanja ili deblja, stvarajući svjetlo i sjenu.

Kad je završio, svijet je ugledao jedan od najpotresnijih portreta baroknog doba. Krista koji djeluje kao da je živ. A sve to zahvaljujući jednoj odluci — ne prekinuti liniju.

(Nepoznat autor)