Naši radnici u inozemstvu su od 1993.g. do danas preko banaka u Hrvatsku doznačili ukupno oko 46 milijardi eura!!!Poznajući naš mentalitet najmanje još pola tog iznosa donijeli su sa sobom. O tome se ne govori a kamoli da se ponekad zahvali svima onima koji su trbuhom za kruhom morali diljem svijeta zbog nesposobnih garnitura koje su uništavale gospodarstvo a time i mogućnosti zapošljavanja u domovini.
Na primjer, u 2020.g. devizne doznake naših radnika iznosile su 4,3 milijarde eura, a riječ je o čistom novcu koji je ušao i sudjeluje u poticanju potrošnje i investicija što je bitno za poticanje, odnosno spašavanje gospodarstva. Prošle godine je turizam pao, a time su devizne doznake postale još važniji faktor spašavanja od urušavanja. Mnogima nije jasna dilema: kako raste štednja građana kada gospodarstvo pada? Pa odgovor je najvećim dijelom zbog priljeva deviznih doznaka. To je glavni faktor stabilizacije hrvatskog gospodarstva i društva.
Ali, zato su beskrajne priče o turizmu, brojanju turista na granicama već od Uskrsa, pretjeranim ciframa o zaradi od turizma i o inozemnim investicijama. Glede turizma, najviše koristi imaju stranci jer se za potrebe turizma lavovski dio svega uvozi, a i najveći dio hotela je u stranom vlasništvu. Slavonija je u Jugoslaviji bila bolje povezana kroz turizam s Jadranom nego danas. O zagađivanju okoliša da i ne govorimo jer se o tim troškovima i problemima niti ne otvara rasprava niti se ti troškovi kalkuliraju.
Glede stranih investicija, one su od uspostave države do sada ukupno iznosile oko 32 milijarde eura, a najviše se uložilo u financijski sektor, trgovinu i nekretnine. Dakle, u industriju i ostale oblike stvaralačke ekonomije – mizerno. Dakle, 43 milijarde deviznih doznaka naših radnika naspram 32 milijarde inozemnih investicija. Od čega smo imali i imamo više koristi? Od doznaka, naravno. Ali o tome skoro niti riječi jer bi stavljanje u prvi plan otkrilo svu sramotu ekonomski prognanih naših građana koji u tom statusu spašavaju Domovinu, pa i one koji su ih protjerali. Gorka je to spoznaja.
Ali jedan drugi mehanizam odlično funkcionira. Devizne doznake najviše odlaze u potrošnju, a trgovačke centre drže većinom stranci pa se tako i na našem tržištu naše devizne doznake dominantno troše na uvoznu robu i štedi se u stranim bankama koje sve više izvoze kapital u inozemstvo. I tako se zatvara krug istine u kojemu nema mjesta za one koji donose čist i teško zarađen novac. Tužno je i nepravedno što upravo ta dijaspora nije zastupljena u Saboru već je kontinuirano zastupa ekipa iz BH sestrinskog HDZ-a.
Zamislimo da se taj ogromni priljev doznaka sutra počne koristiti pametno za naš razvoj, našu trgovinu, u našim bankama… Na kraju priče, bolje je da Hrvatsku zadužuju, da prose, da služe i da gledaju kako propadamo negoli da novac naše dijaspore upotrijebimo za snažan i ubrzani rast i razvoj. Recimo barem mi jednom glasno i jasno: naša dijaspora je najveći i najvažniji investitor u Hrvatsku i stabilizator gospodarstva i društva.
Znam da neki kažu: što će nam, ta dijaspora, neka glasaju samo oni koji žive u Hrvatskoj. Ljudi moji, pa oni su htjeli ostati u Hrvatskoj ali nisu mogli živjeti niti raditi. Sada rade diljem svijeta i šalju oko 4 milijarde eura godišnje i tako nas spašavaju. Ali ti koji nas spašavaju nemaju svoga predstavnika u Saboru.
Osim što nam godišnje doznačuju rijeku novca oni su stekli nova znanja, znaju jezike i drugačiji odnos prema radu. Ta iseljena Hrvatska koje ima oko 4 milijuna može biti ključni faktor našega preporoda. No, o njima nitko ne brine niti ih aktivno uključuje osim paradnih izjava i naslikavanja.
Kao što sam pokazao po prvi put podatke, sinergija domovinske i iseljene Hrvatske može riješiti najveći dio naših problema.
Naša Vlada klanja se kada joj netko dobri kredit od milijardu eura godišnje, a kada od naših ljudi u Hrvatsku dođe 4 milijarde eura to nitko ne spominje. To je težak poremećaj, mentalnog sklopa, političko ludilo i moralno dno.
Pozivam iseljenu Hrvatsku da nam pomogne da u Domovini izgradimo državu ljudi s perspektivnom, zemlju blagostanja, mira i dostojanstva. Srušimo svim demokratskim sredstvima ovu nenarodnu tvorevinu. Naši ljudi u inozemstvu imaju kapital, znanje i veliku ljubav prema Domovini. Oni mogu odigrati ključnu ulogu i promijeniti Hrvatsku. Nitko toliko keša ne ostvaruje u Hrvatskoj – je li sto jasno?
No, prije toga moramo isključiti blefere koji ih zastupaju. Neće nama pomoći EU fondovi, program obnove i otpornosti… i kojekakvi sluganski programi. Četiri milijarde eura godišnjeg dotoka u Hrvatsku je rijeka novca u ovako maloj zemlji. Ljudi moji, to je enorman kapital i moramo ga iskoristiti na pravi način. No, za to su potrebni novi ljudi.
