Ivan Lovrinović: ZAKON O OBNOVI ZAGREBA – PROMAŠAJ

Sadašnja nelegitimna vlada izmislila je formulu za financiranje obnove Zagreba koja glasi: 60% država, 20% grad Zagreb i 20% vlasnik. No, država nema novca, a posebno nema sada. Grad Zagreb je ionako pred bankrotom, a najveći dio građana nema za platiti režije a kamoli obnovu.

Danas se u Saboru na drugom čitanju našao taj prijedlog Zakona o obnovi koji kao prvo kasni pola godine, a kao drugo neće ništa praktično značiti jer nema novca.

Umjesto da je oporba u Saboru predložila model financiranja i konkretne izvore novca, njihov najveći domet u raspravi je da se pri tome treba voditi računa o socijalnom statusu pojedinca (imovinski cenzus). Naravno da je to važno, ali što će to vrijediti ako nema poznatih izvora novca.

Doduše, kapnulo je nešto pomoći od EU, ali to su samo mrvice u odnosu na procijenjeno potrebnih pedesetak milijardi kuna.

Ovo je realnost: državni proračun će ove godine uprihoditi manje preko 25 milijardi kuna. Dakle, ogromni deficit. Grad Zagreb, kao što rekoh, je pred bankrotom, a vlasnici porušenih nekretnina dominantno nemaju novca. Zagreb se neće obnoviti zakonima, a sam čin donošenja zakona biti će za one koji ga izglasaju samo čin privremenog smirivanja savjesti da su nešto poduzeli. Građani će par dana biti optimističniji, ali će to brzo proći kada shvate da nema novca.

Obnovu Zagreba i drugih mjesta u blizini jedino može financirati HNB; beskamatno i na dugi rok. Ako financira država koja će imati ogroman deficit ona će morati podići poreze. Grad Zagreb ako bude morao financirati morati će značajno podići ionako previsoke komunalne naknade i druge namete. Ako građani budu morali financirati 20% onda će se mnogi morati zadužiti kod banaka a ionako su prezaduženi i biti će izloženi blokadama i ovrhama tih istih objekata.

Za HDZ-ovu vladu znamo da nema niti želi imati rješenje koje sam predložio. No, žao mi je gledati kako je oporba u Saboru bezidejna i da nitko od njih ne shvaća poziciju, moć i mogućnosti HNB-a upravo u ovakvim vremenima i situacijama.

Dakle, neka država emitira dugoročnu obveznicu npr na 15 ili 20 godina koju će kupiti HNB i beskamatno financira obnovu. Oni koji žive na granici siromaštva ne trebaju vraćati ništa, a svi ostali mogu izabrati potrebni broj godina financiranja. Porezni sustav treba zahvatiti više bogatije općenito i sve je zaokruženo.
Još nije kasno da se u Saboru donese ovakva odluka koja bi uistinu brzo pokrenula i završila obnovu i dinamizirala građevinski sektor. Ako ostane na predloženom, od obnove će biti vrlo malo i uz visoke troškove za sve nas.