Ne nestaju u metaforama, nego u stvarnosti, u plamenu i krvi. U crkvama gdje su se molili, sad leže njihova tijela. U selima koja su nekad bila domovi, ostaju zgarišta i pepeo. Djeca su izrezana iz zagrljaja svojih majki samo zato što nose Kristovo ime. Njihovi krikovi ne probijaju ekran Zapada. Ne pune naslovnice. Ne postaju trend.

To nije rat. To nije “sukob”. To je istrebljenje. Hladno, namjerno, organizirano istrebljenje.

Gdje se krv proljeva na posebno brutalan način, tu ćeš, kao najpredanije u toj dijaboličnoj raboti, najčešće pronaći islamske radikale, fundamentaliste; jednom rječju – islamiste.

A iza etiketa “lokalno” i “vjerski” često stoji ista mračna shema kao i na drugim bojištima: dok obični ljudi ginu, pojedini poslovni i politički akteri trljaju ruke. Krvavi kaos znači kontrolu nafte i resursa, unosne sigurnosne poslove, milijunske rekonstrukcijske ugovore.

Kad rat postane profit, prestaje biti tragedija i postaje nečiji unosni posao. Zato traje. Zato se ponavlja. Vidimo to u Ukrajini, vidimo u Siriji. U nebo je vapijući grijeh kad se život pojedinca i čitavih zajednica ne cijeni nego samo kao kolateral profitnih planova.

Gdje je glas Zapada?

Gdje je gnjev Crkve?

Gdje je savjest čovječanstva nad prolivenom kršćanskom krvlju naše braće i sestara?

Brutalnost islamista rijetkima je nevidljiv. Gotovo svaku situaciju znaju izopačiti u povod za krv i oružje, navodno u ime svoga boga. Ali istinski pokretač sukoba uvijek je bio negdje drugdje, u resursima geopolitici, novcu, dok se skriva iza dimne zavjese “religije” i plemena. Genocid nad kršćanima prati dobro poznata industrija: proizvođači oružja koji broje profite, privatne vojne tvrtke koje šire tržišta, korporacije koje u ratnim zonama grabe ono što je zapušteno i nezaštićeno. U takvom sustavu nasilje nije pogreška, nego isplativa strategija.

I dok Europa, obezglavljena, uplašena i sablasno tiha, još uvijek ne uspijeva izgovoriti jasnu osudu islamskog militantizma, jedini pravi odgovor jest u odlučnoj vojnoj akciji protiv Boko Harama i ISWAP-a; bespoštednom razotkrivanju svih koji te ubojice podupiru i svih koji se na njihovoj okrutnosti bogate.

No, dok kršćanska krv topi afričku zemlju i dim zapalljenih crkvi suklja nad afričkim krajolikom, naivno je očekivati pomoć od moćnih. Možda se pokrenu, ali tek kada iskristaliziraju planove za ostvarenje vlastite koristi.

I tako, kao najstarije, najčišće i najjače oružje protiv Zloga, ostaje u ustrajnoj molitvi, djelima milosrđa i predanju Kristu Spasitelju.