Jan Ivanjek: Navik on živi ki zgine pošteno!

0

Danas se sjećamo jednog od najbolnijih poglavlja novije hrvatske povijesti, pada herojskog grada Vukovara u ralje velikosrpskog agresora te pokolja, logora i mučenja koji su uslijedili za one koji su u njemu ostali do kraja. Malobrojni hrvatski branitelji, naoružani uglavnom samo s pješačkim oružjem i prijenosnim protuoklopnim sredstvima tri su mjeseca pružali nadljudski otpor neusporedivo brojnijoj i moćnijoj srpskoj agresorskoj vojsci, JNA i paravojnim formacijama, koja je grad držala u okruženju, neprekidno ga zasipajući topništvom i zračnim udarima, što je Vukovar do kraja opsade sasvim sravnilo sa zemljom.

Naši branitelji su, premda daleko slabije opremljeni, dobro poznavali teren, te imali neusporedivo jači moral i srčanost. Oružja i streljiva im je stalno nedostajalo, a u opskrbi i napadima na srpske snage iz zraka sudjelovala je i jezgra onoga što će postati Hrvatsko ratno zrakoplovstvo, koristeći prenamjenjene civilne avione. Premda je grad na kraju pao, srpski agresor platio je strahovitim gubicima, tisućama poginulih i ranjenih, stotinama uništenih i onesposobljenih borbenih vozila te onim najvažnijim, izgubljenim vremenom koje je omogućilo mladoj Hrvatskoj vojsci da se opremi, razvije i naoruža, čime su okončani srpski planovi prodora do Zagreba.

Padom grada u srpske ruke uslijedilo je divljanje krvoloka kakvo Europa nije mogla zamisliti na kraju 20. stoljeća. Na Ovčari su srpske snage masakrirale 264 civila, branitelja i ranjenika, kao dio sveobuhvatne kampanje etničkog čišćenja nesrpskog stanovništva. Preživjeli su odvedeni u logore gdje su zvjerski mučeni na načine koje ne želim ovdje opisivati.

Dok se sjećamo ove tragedije, na svakome je od nas da sami odlučimo možemo li oprostiti, no nikada ne smijemo zaboraviti. Posebno jer režimom u Srbiji danas upravljaju ljudi koji su aktivno sudjelovali u agresiji na našu domovinu, i jasno pokazuju da im se ideologija nije ni najmanje promijenila. Kraj svih drugih napetosti i nestabilnosti našeg susjedstva, jedino jamstvo da nam se ovakvo što nikad više ne dogodi je snažna Hrvatska vojska.

Neka je vječna hvala i slava svima koji su dali živote za našu domovinu. Navik on živi ki zgine pošteno.

Ostavi odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.