Ne postoji vakcina protiv gladi, siromaštva, klimatskih promjena ili gubitka biološke raznolikosti. Ali lijek postoji i on se mora primjenjivati od vrha prema dolje: jačanje otpornosti na klimatske promjene.

Historija nas je naučila da izvanredan napredak i inovacije mogu nastati iz ljudske tragedije i katastrofe, od poslijeratne reforme socijalne zaštite i državnog zdravstva do mirovnih koalicija.

U jeku međusobno povezanih kriza — gladi, zdravstvene i klimatske krize — sa kojima se suočava čovječanstvo, G7 mora pronaći političko vodstvo, hrabrost i finansije kako bi zaštitio sljedeću generaciju od prijetnji koje je stvorio sam čovjek, kako bi osigurao opstanak ljudi i planete.

Prilika

Okupljanje lidera najvećih svjetskih ekonomija predstavlja prvu priliku ove godine za poduzimanje odlučnih radnji koje bi popravile odnos čovječanstva sa prirodom, uoči dva ključna događaja, samita UN-ovih prehrambenih sistema i COP26 konferencije o klimatskim promjenama, koji će se održati ove godine.

Najprije, to je prilika da se prepozna važnost održivih prehrambenih sistema, kako za ljudsko tako i za planetarno zdravlje.

U zemljama sa visokim dohotkom, smanjenje potrošnje i ekološkog utjecaja njihovih ekonomija kao i ulaganje u klimu i prirodu ključni su za izgradnju temelja za istinski održiv oporavak, dugoročnu otpornost i postizanje globalne jednakosti.

Prehrambeni sistemi odgovorni su za otprilike trećinu emisija gasova “staklene bašte”. No primjena praksi i rješenja koji su pozitivni za prirodu mogla bi riješiti trećinu tog problema, a takav proces potrebno je započeti ozdravljenjem tla što se može postići agroekologijom, regenerativnom poljoprivredom i agrošumarstvom.

Prelaskom na održiviji poljoprivredno-prehrambenih sistem, vodeće ekonomije će biti u boljoj poziciji da pruže podršku ranjivijim zemljama, nahrane što veći broj ljudi, osiguraju opstanak biološke raznolikosti, obnove Zemlju i prilagode se klimatskim promjenama. To je posebno važno za regije sa manjim prihodima i koje su sklone sukobima, poput regije Sahel, koja je pogođena hroničnom sušom.

Univerzalno

Drugo, G7 također mora prepoznati pristup hrani kao univerzalno ljudsko pravo, te ga predstaviti kao globalni prioritet.

Zaštita prava na hranu podrazumijeva mjere koje podržavaju i štite male poljoprivrednike, prehrambene radnike, ribare, autohtone zajednice i njihove porodice. Oni upravljaju sa više od 80 posto svjetskih malih farmi (kojih ima 500 miliona), proizvode do 80 posto hrane koju konzumira većina zemalja u razvoju, ali često spadaju u one koji sami nemaju dovoljno hrane.

Mali poljoprivrednici su također čuvari zdravih ekosistema i bioraznolikosti, ali su i često prvi na udaru klimatskih promjena. Zaštita njihovog prava na hranu također znači zaštitu njihovog prava na zdrav okoliš, zemlju i prirodne resurse.

I za kraj, G7 može zaštititi sljedeću generaciju tako što će usvojiti strategiju za izgradnju klimatski otporne budućnosti koja će spriječiti i predvidjeti buduće rizike.

Niko nije imun na šokove koji su produkt globalnih sistemskih i institucionalnih neuspjeha, kao što je pokazala pandemija, a oni se mogu popraviti samo velikom transformacijom prehrambenih sistema što uključuje prilagodbu i ublažavanje klimatskih promjena.

Promjene

Dakle, dok se lideri G7 sastaju ima nade za buduće generacije i svijet, ako ulože kolektivni napor da ojačaju otpornost i zaštite planetu.

Moguće je promijeniti ovaj destruktivni tok historije, ali samo ako se obvežemo da ćemo osigurati hranu za sve koristeći se obnavljajućim i inkluzivnim metodama, da ćemo zaštiti barem 30 posto kopna i mora do 2030. godine, da ćemo dostići karbonsku neutralnost do 2050. godine ili ranije i da ćemo povećati angažman javnosti.

To su koraci koji bi trebali voditi naš put kroz ovu godinu, povezujući samit UN-ovih prehrambenih sistema i COP konferencije o klimatskim promjenama.

Do promjene može doći ako klimu, prirodu i socijalnu jednakost stavimo u središte transformacije, iz koje će se razviti otpornija društva i održiva ekonomska korist.

Promjena je nadohvat ruke. Naši potomci zaslužuju lijepu budućnost. Pozivamo G7 da preuzme vodeću ulogu i izgradi dugoročnu održivost kako bi omogućio ljudima i planeti da napreduju.

Sandrine Dixson-Decléve je predsjednica je Rimskog kluba. Profesor Saleemul Huq je direktor Međunarodnog centra za klimatske promjene i razvoj.

Izvor: The Ecologist

Sekundarni izvor: prometej.ba

Prevela: Amina Hujdur