Jurica Vlašić: Pismo ocu ranjenog sina
svaka riječ je prelagana da iskaže bol ranjena djeteta...
Praznina
… Prije rata bili smo jedna od sretnih obitelji. Izgubili smo sve, pa i glavnog člana obitelji, mog tatu. On je bio vrlo dobar i drag tata. Volio je svoju obitelj i bio ponosan na sve što je imao. S djecom se volio jako šaliti. A sada praznina, ostao nam je samo u sjećanju…
Jurica Vlašić, 7. B, PRO Šćitarjevo, OŠ Velika Mlaka
Ranjeni galeb
Prije tjedan dana, kad sam se vratio iz škole, vidio sam ranjenoga galeba kojem je oštećeno krilo pa je nemoćno zdravim krilom mlatio po zemlji. Teško sam ga držao jer je bio ratoboran. Ipak sam ga donio kući gdje da ga njegujem i liječim.
Ipak je još nepovjerljiv prema meni. Možda je to zato što je svjestan da ga je ranio čovjek iz puške. Zato ću ga ja, čim bude mogao letjeti, odnijeti na Savu i pustiti u slobodu jer je ptica kao i čovjek – prava je samo ako je slobodna.
Jurica Vlašić, 7. b.
PRO Šćitarjevo, OŠ V. Mlaka