Kafka, djevojčica i lutka!

Priča kaže kako je Franz Kafka u parku gdje je svakodnevno šetao sreo djevojčicu koja je neutješno plakala jer je izgubila svoju voljenu lutku. Kafka ju je tješio riječima: “Tvoja lutka nije izgubljena. Samo je otišla, ja sam ju vidio i pričao sa njom, i rekla mi je da će se vratiti”.

Ponudio joj je pomoći potražiti lutku i dogovorio susret sa njom sutradan na istom mjestu. Obzirom da lutku nije pronašao, sastavio je pismo u lutkino ime i predao ga djevojčici.

U pismu je pisalo: “Molim te, ne žali za mnom. Krenuh na put da vidim svijet. Pisat ću ti
o svojim avanturama.”

Bilo je ovo prvo u nizu pisama. Kada god bi se susreo sa djevojčicom, Kafka joj je čitao ova pažljivo osmišljena pisma o izmišljenim avanturama njene voljene lutke. Djevojčici je to pružalo sreću i utjehu.

Kada je susretima došao kraj, Kafka je djevojčici donio novu lutku. Ona, naravno, nije bila ni slična izgubljenoj. Uz lutku je bila poruka na kojoj je pisalo: “Putovanja su me promijenila…”

Godine su prošle, a djevojčica je postala žena. Tek tada pronašla je pismo skriveno u lutki.

Sažetak tog pisma glasio je: “Neizbježno je da ćeš sve što voliš u životu u jednom trenutku izgubiti, ali, na kraju, ljubav će se vratiti u nekom novom obliku”.

Kafka je premino na današnji dan 1924. godine.