Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić predvodio je proslavu svetkovine Nedjelje uskrsnuća Gospodinova, Uskrs u zagrebačkoj katedrali u zajedništvu s apostolskim nuncijem u Hrvatskoj mons. Giuseppeom Pintom, kancelarom Nadbiskupskog duhovnog stola mons. Stjepanom Večkovićem, biskupskim vikarom za pastoral preč. mr. Markom Kovačom, moderatorom Nadbiskupskog duhovnog stola preč. Tomislavom Subotičancom, rektorom Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa preč. mr. Anđelkom Košćakom, kanonicima Prvostolnog kaptola zagrebačkog te okupljenim Božjim narodom.
Svetkovina Uskrsa nije dan izvan vremena, rekao je na početku homilije kardinal Bozanić. Naprotiv, za kršćane je upravo Uskrs u središtu vremena. Svaka nedjelja mali je uskrs, u čijem je središtu misa zbog čega su kršćani govorili da ne mogu bez nedjeljne Euharistije. Mogli bismo reći, rekao je Kardinal, da je za praktičnog kršćanina znak raspoznavanja njegovo redovito sudjelovanje na nedjeljnoj misi.
Uskrs je pobuna protiv grijeha, smrti, ništavnosti; protiv samoće i oholosti koja razara život. Uskrs je pobuna protiv užasa kada čovjek, na razne načine, ubija čovjeka; protiv ruganja i preziranja ljudske ranjivosti. Uskrs je pobuna protiv poniženja, omalovažavanja ljubavi Onoga koji nije spasio sama sebe, koji je do kraja opraštao i molio za svoje progonitelje, za svoje neprijatelje.
Tumačeći evanđelje koje opisuje susret dvojice učenika na putu za Emaus s Isusom, Kardinal je rekao da smo i mi danas poput dvojice učenika, možda zbunjeni i mučeni tolikim sumnjama i nerazumijevanjem, ali Isus se nikad ne umara ne bi li nam objasnio, ne bi li nas približio k sebi, oslobodio nas i ispunio životom. Stoga smo i mi Isusovi učenici pozvani poći Isusovim putom, poći ususret mnogima, slušati ih, približiti im se njihovim životima, pokušati ih razumjeti i s puno strpljenja pomoći im, donoseći nadu koja otvara nove mogućnosti.
U nastavku homilije Kardinal je progovorio o vapajima koji su upućeni Crkvi, a koji govore o radnicima koji mjesecima idu na posao, a ne dobivaju nikakvu plaću. Ono što kao Crkva možemo učiniti je Caritas, ali to ne rješava problem, pozivamo stoga odgovorne da u rješavanju teških zadataka ne izgube iz vida malog čoivjeka koji nije zaštićen, istaknuo je Kardinal.
A najdjelotvorniji način suočavanja sa zlom, počevši od manjih ili većih nepravda, kakvih su puni naši odnosi svakoga dana, očituje se u našoj spremnosti da to suočavanje usvojimo tako da to trpljenje, pa i onda kada nas se izravno ne tiče, a da pritom ne izgubimo ni volju ni vjeru da Gospodin vodi našu povijest i da ispunja svoj plan kako nam svjedoči blaženi Alojzije Stepinac.
Upravo u Kristovu uskrsnuću i pobjedi nad grijehom, u pobjedi nad udaljenošću od Boga, nalazi se naša snaga i vječnost i u tom daru pozvani smo druge darivati – noseći Božju blizinu. To možemo ne svojom snagom, nego tako da budemo blizu Bogu, da čujemo što nam govori, da osjetimo dodir njegova milosrđa.
Na kraju homilije, istaknuvši da je Uskrs dan radosti te bismo željeli da nas uskrsna radost uvijek prati, da bude snažnija od naših strahova i razočaranja koji nas često pritišću i muče te nas uvlače uz teškoće koje nam se često nameću kao nepremostive, Kardinal je pozvao okupljene na molitvu. Za sve koji su žrtve strašnih ratova, za mir u svijetu, za sve one koji su u raznim tjelesnim i duhovnim teškoćama, za bolesne, napuštene, osamljene, klonule, za one koji traže posao, za sve koji su izgubili nadu i radost življenja. Molimo posebno danas za mlade da im se osigura dostojna budućnost.
Pred završni blagoslov Kardinal je okupljenima čestitao Uskrs pozvao okupljene da se ne boje radost i nadu Uskrsa živjeti i svjedočiti u svakome trenutku života i u svim okolnostima.
Izvor: zg-nadbiskupija.hr