Knjiga Luigina Brunija: Skrivene žene u Bibliji

Knjiga Luigina Brunija čvrstog je hermeneutičkog pristupa, ali s popularnim stilom koji predstavlja neke biblijske ženske figure u svoj svojoj cjelini snažnih, suosjećajnih i poduzetnih žena unatoč patrijarhalnoj kulturi u koju su uronjene. Ovaj tekst dobiva osobito značajnu vrijednost u svjetlu zahtjeva žena da budu slušane i prepoznate u svojoj specifičnosti

0
Knjiga Luigina Brunija čvrstog je hermeneutičkog pristupa, ali s popularnim stilom koji predstavlja neke biblijske ženske figure u svoj svojoj cjelini snažnih, suosjećajnih i poduzetnih žena unatoč patrijarhalnoj kulturi u koju su uronjene. Ovaj tekst dobiva osobito značajnu vrijednost u svjetlu zahtjeva žena da budu slušane i prepoznate u svojoj specifičnosti.

“Biblija i Evanđelja opisuju žene koje hodaju, kreću se i gotovo uvijek su u žurbi. […] Vjera i pobožnost nastavljaju svoju utrku u svijetu jer muškarci i žene nastavljaju trčati putem, a u ovoj uobičajenoj utrci, ženska stopala trče drugačije i više”. Ovo je napisao Luigino Bruni, redoviti profesor političke ekonomije na sveučilištu Lumsa u Rimu i istraživač Svetoga Pisma, autor knjige Le donne nascoste nella Bibbia (Skrivene žene u Bibliji) u izdanju AnimaMundi Edizioni.

Prijateljstvo između proročanstva i žena

Nije riječ o poznatim ženama, kao što su praroditeljica Eva ili Magdalena, Suzana, Judita, Ruta i Estera čija je ikonografija bogata, već o manjim figurama poput Hagare, Dine, Tamare, Atalije, Ane, žene Elkanove ili Abigail, čija je prisutnost prolazna pojava, opisana u nekoliko redaka, ali koja čitatelja ne ostavlja ravnodušnim. Često je njihovo ponašanje jasno i odlučno osporava moć i zlouporabe patrijarhata, nudeći drugačiju perspektivu.

U predgovoru Bruni piše da postoji “prijateljstvo između proročanstva i žena. Oboje su konkretni, aktiviraju procese, ne zauzimaju prostor, govore riječju i tijelom te nepobjedivim instinktom uvijek biraju život”. Nisu zbog toga te žene savršene i nisu iz tog razloga uvijek u njima plemeniti osjećaji, već su uglavnom žrtve zlostavljanja ili su na strani žrtve te zbog njih sve stavljaju na kocku.

Bruni: one nam nude ključ za čitanje svijeta

Prema autoru, ovi portreti žena koje se pojavljuju u Bibliji mogu nam stoga pružiti ključ za razumijevanje svijeta i života te nas, na neki način, voditi u sadašnjem i budućem iskustvu. Susret sa ženom u Bibliji “nikada nije beznačajan događaj”. U razgovoru za Vatican News profesor Luigino Bruni ističe da “nikada nije trivijalno pronaći ženu u Bibliji, jer je ta žena morala puno raditi da bi bila tamo, budući da su Bibliju, znamo, napisali muškarci. Kada žena uspije napraviti mjesta i doći do biblijskog teksta i ostati tamo, da ne trpi cenzuru koja je pratila priču o nastanku biblijskih knjiga, shvaćamo da je ta žena tako jaka i da je njena priča tako velika”.

Čitanje Biblije iz perspektive žene je vrlo važna vježba

“Kada čitamo određene dramatične priče, kada vidimo ženu koja je odbačena, koja je silovana, od Tamare do Hagare i mnoge druge žene, mi čitatelji moramo se zapitati na kojoj smo strani, jesmo li na strani žrtve ili počinitelja”, kaže prof. Bruni te dodaje: “Budući da su u Bibliji žene gotovo uvijek žrtve, čitanje Biblije iz perspektive žene je vrlo važna vježba, to je nešto što nas mijenja i čini da rastemo s etičkog, moralnog i duhovnog stajališta, čini nas humanijima”.

Izraelske primalje, prve prizivale savjest

U knjizi Luigino Bruni nekoliko stranica posvećuje izraelskim primaljama spomenutima na početku Knjige Izlaska, koje su bile prve koje su učinile priziv savjesti, žene koje ne slušaju faraonove zapovijedi. “Ovdje postoji ogromna narativna sila, prirodno zatvorena u dva retka, ali to su dva retka koja spašavaju mnoge druge scene nasilja, jer dok faraoni ubijaju, a muškarci se bore za vlast, žene su tu da nas podsjećaju na svetost života” – ističe profesor te dodaje: “Dio je profesije primalja rađati djecu bilo kojeg naroda, bilo koje klase ili stanja, one rađaju djecu robova, Židova, čak i ako su oni na strani faraona, ali tu su na strani života, pa stoga postaju, recimo, prijateljske figure, prijateljice žena, prijateljice žrtava i stoga naši prijatelji i moji prijatelji”.

Među ženama postoji neka vrsta solidarnosti, ali to nije uvijek tako

U knjizi se govori i o odnosu žene i moći te kako je ženi često teško živjeti usred muškog šovinističkog mentaliteta. “Žene općenito imaju sposobnost međusobnog druženja, čak i ako se ne poznaju, među njima postoji neka vrsta solidarnosti, ali to nije uvijek tako”, tvrdi prof. Bruni te kao primjer navodi Saru, ženu patrijarha Abrahama i Hagaru, njegovu egipatsku robinju, gdje biti žena poglavara prevladava nad općenito biti ženom. “Sara maltretira Hagaru iz ljubomore te se ukazuje prvi anđeo Biblije koji govori i tješi robinju koju je protjerala njezina gospodarica. Isto se događa i danas, vidimo mnogo divnih stvari među ženama, ali također vidimo da ponekad moć prevladava nad biti žena, odnosno činjenica da zapovijeda, posjeduje moć ili ponekad jednostavno novac”, zaključio je prof. Bruni u razgovoru za Vatican News.

 

Izvor: (Vatican News – bj – am)

Ostavi odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.