Korona virus je paradigmatični primjer rehabilitacije Orwellove teorije s dirigiranom medijskom histerijom

U knjizi Šok današnjice upozoravam o opasnostima “virusa” amerikanizacije koji se širi diljem svijeta. Projekt Mekdonaldizacije društva i konzumerizma se od SAD-a nezaustavljivo širi diljem svijeta

foto: pixabay
0

U knjizi Šok današnjice upozoravam o opasnostima “virusa” amerikanizacije koji se širi diljem svijeta. Projekt Mekdonaldizacije društva i konzumerizma se od SAD-a nezaustavljivo širi diljem svijeta.

Od tamo su predsjednici SAD-a od politike napravili reality show. Ljudi su učinili opsjednutima stvarima, nekretninama, novcem ili slavom. Zatrovali su svijet holivudskom industrijom i potrošačkom histerijom…

S virusom amerikanizirane fast food imamo obiteljski život gdje ukućani žive jedni pokraj drugih, a ne jedni s drugima. Američke multinacionalne korporacije zgrću bogatstva od GMO proizvoda do farmaceutske mafije.

Američke vlasti su započele rat protiv terorista, a Europa dobila humanitarnu katastrofu mitskih razmjera. Od tamo je krenuo projekt asimiliranja migranata u američki “lonac za taljenje” (melting pot).

Američka vanjska politika je vodila ratove pod izlikom borbe protiv diktatora, a u pozadini planiranim raseljavanjem ljudi. Od tamo je krenuo i “virus” gomile usamljenika i pakleni projekt hiperseksualiziranja djevojčica…

Pitam i provociram pitanjem: Je li išta dobroga došlo od tog “virusa”, od Kine do nas na Brdovitom Balkanu? Danas su se i naši ljudi promijenili, mnogi gledaju isključivo sebe, što je cijena korporativnog kapitalizma, piše prof. dr. sc. Zlatko Miliša/HKV

S korona virusom smo još jednom uvidjeli svo licemjerstvo tzv . razvijenog svijeta. U zemljama EU ljudi su uljuljkani njihovim sjajem, a zapravo “njihovim blatom” (Margaret Mazzantini u sjajnom romanu Napokon rođen). U vrijeme rata u Hrvatskoj i BiH (autorica knjige) za svoje lažne prijatelje iz Rima rekla je da su “moreplovci nizina”. Upoznala je jednog vedrog čovjeka s brdovitog Balkana, iz Bosne i Hercegovine, i upitala ga: “Kako možeš biti uvijek tako sretan?” On joj je odgovorio: “Jednostavno, gadi mi se tuga”. Selimović je sjajno opisao ponašanje ljudi koji žive “muci u inat”.

U ekonomski manje razvijenim državama ili onima koje nije zahvatio virus korporativnog kapitalizma, još “stanuju” vrednote uljudnosti, gostoprimstva, zahvalnosti, altruizma, a pomaganje ljudima doživljava se kao nutarnje zadovoljstvo.

Virus kao upozorenje

Dana 12. ožujka 2020. Svjetska zdravstvena organizacija je proglasila pandemiju širenja korona virusa što nas neizmjerno podsjeća na pandemiju iz prošlosti, npr. španjolsku gripu 1918., koja je primjer dosega katastrofalne ekonomske štete i epidemije straha građana.

Korona može biti upozorenje ako ljudi nauče nešto iz toga, na primjer biti ponizni i shvate koliko smo prolazni. Kao što svi znamo korona virus pojavio se u socrealističkoj Kini gdje već danima, u odnosu na razvijeni svijet opada broj zaraženih i smrtnih slučajeva.

Je li to zbog toga što se ljudi te najmnogoljudnije zemlje na svijetu boje Partije pa se lako discipliniraju i/ili je tamo ideja zajedništva pobijedila raspojasani hedonizam tzv. suvremenog svijeta?

Spadam među one stručnjake koji godinama upozoravaju da ćemo morati osjetiti posljedice opće nebrige za druge i drugačije!? Tako je većina vjerovala da virus iz Kine je negdje daleko od nas, i da neće (brzinom svjetlosti) dotaknuti nas? Takvi su mislili da je prokletstvo moralo dotaknuti socrealističku Kinu, a svjedočimo da je jedna demokratska Italija totalno podbacila, a virus se proširilo na sve članice Europske unije.

Živimo u svijetu gdje svaka države gleda sebe, kao što svaki pojedinac gleda samo sebe i boji se za osobno zdravlje. Do skora su građani/ke EU mislili “Mi smo slobodni, imamo slobodu kretanja i neće nas nitko omesti u karantenu”.

Smatrali su da je terorizam glavni problem i da je moje JA iznad prava svih drugih. Sada, zbog histerije i panike npr. u nekim gradovima Njemačke ponestaje i toalet papira! Glavna ideja, temeljno načelo EU je sloboda kretanja ljudi, roba i usluga, a sad ljudi ostaju u karanteni. Eto kako se rehabilitirala stara mudrost svojevoljnog robovanja. Pitanje je kada će doći do kolapsa turizma. To sam upozoravao ranijih godina kada su ljudi na moru gradili zgrade sa sve većim brojem apartmana, gotovo ništa drugo ne nudeći. Takvim trenutačnim porivima i nedostatku vizije razvoja turizma je morao doći kraj.

Istra je, neki kažu, primjer interkultularalizma, a sad za malo judinih škuda neki su primili rizične Talijane, koji sad žele doći u nerazvijenu Hrvatsku. Virus je upozorenje da je svijet globalno selo i da problem drugih nužno dotiče sve nas.

Nestalo zajedništvo

U Hrvatskoj je ideja zajedništva egzistirala samo u ratu, dok su na Zapadu tada mnogi bili opijeni sebeljubljem. Prije Domovinskog rata autentični oblik zajedništva bio je 1968. i 1971. (u Hrvatskoj) kada su mladi ljudi, poglavito studenti, masovno prosvjedovali radi društvenih deformacija i gušenja nacionalnih sloboda. Za razliku od tada posljednji studentski prosvjedi su pokazali da su bili okrenuti samo svojim navodnim „problemima“…

Socijalistička Kina rješava problem virusa, a histerije uopće nije bilo. Slično je i s navodno nedemokratskom Rusijim ili autoritarnim Putinom ili Turskim „diktatorom“ Erdoğanom, u tim isti „nazadnim“ zemljama, kako ih godinama stigmatiziraju EU birokrati, do danas gotovo i nemaju problema sa virusom. Činjenica je da su ekonomski najrazvijenije zemlje u kolapsu. I omraženi Orban je prozivan od tih istih samoprozvanih demokrata podizanjem žičanih ograda za migrante, sada ti isti ga slijede ili bi slali vojsku na migrante!

Vladari kaosa kažu tamo gdje umire autoritet rađa se sloboda. Odavna tvrdim da nema slobode bez odgovornosti i poštovanja autoriteta! Eto zašto su u pravu oni koji su godinama ranije upozoravali da bi nam pored kipa slobode trebao kip odgovornosti.

U tzv. Slobodnoj Europi ljudi vrlo nerado odlaze u izolaciju iako znaju da mogu zaraziti druge. Isti ti promotori ljudskih sloboda s ironijom su prepričavali da u Kini ljudi idu odmah u izolaciju zbog straha od Partije, a u demokratskoj Europi, bijegom iz samoizolacije i iz zemlje traže svoja prava, iako time ugrožavaju zdravlje i živote drugih! Pitam se gdje su sad (svjetske i naše stručne udruge psihijatara) po ovom pitanju. Jedan od rijetkih je Herman Vukušić koji je ovih dana kratko analizirao stanje histerije i kako je minimalizirati. On na portalu Direktno. hr konstatira da medijsko širenje lažnih vijesti podiže histeriju, isto kao i nepotrebne gužve u javnom prostoru te da takvo stanje ima „puno negativniji efekt od bilo kojeg biološkog aspekta virusa“. Njegova se teza može zgodno nasloniti na citat fra. Josipa Blaževića:

„Još uvijek nas pokreće strah nego vjera. Više nas potiče strah nego odgovornost za vlastite postupke“.

Smisao za humor

Bojim se da smo u riziku od zakona čopora, ulice, terora rulje. Svjetska udruga psihijatra kao i WHO su mogli slobodno proglasiti i pandemiju panike i histerije, ali i dati sve naputke kako se obraniti od te opasnosti koja nam je pred vratima! Trebali su a nisu! Norveški pisac Knut Hamsun napisao je:

“Nema ničega boljeg na ovome svijetu nego stajati po strani u svemu što se o događa”.

Moje je mišljenje upravo suprotno! Ako vjerujemo da ne možemo, autoritetom svoje struke, utjecati na ove opasne trendove onda se prepuštamo stihiji života i to s nesagledivim posljedicama! Nebrojeni sociolozi, filozofi, sve do HAZU-a do danas šute. A dok svi oni šute događa se stampedo po trgovačkim centrima, ljekarnama…, a fb grupe šire paniku izmišljenim vijestima i novostima.

U ovoj suludoj situaciji jedno nam se mora priznati: i u najgorim vremenima imamo originalni smisao za humor… Simpatična je ironična dosjetka na (nazovi) društvenim mrežama koja govori da s obzirom na mjere koje predlaže nas predsjednik da se svi malo više okrenemo kući i obitelji i ne družimo se vani. Poruka završava:

„Više nas brine za one koji su u braku kako će izdržati tu karantenu“.

Druga poruka… Bivša predsjednica je u kampanji za novi mandat izjavila da će građani Hrvatske preko interneta raditi za osam tisuća eura. Sada se na (nazovi) društvenim mrežama poput virusa širi zezancija:

„Kolinda je rekla da će Hrvati raditi od kuće, preko Interneta, vi niste vjerovali.“ Posebno mi se svidjela poruka o upitu unuka iz Dalmacije: “Dida kako ste vi nekada mogli bez računala, mobitela i interneta?“ Djeda mu odgovori: „Isto kao što i vi danas mladi živite bez ljubavi, prijateljstva i povjerenja.

Zaključno

Nadam se da mi čitatelji neće zamjeriti na autoplagiranju, kada sam nedavno pisao o korona virusu iz kojih ovdje izdvajam samo neke najvažnije dijelove…

Ljudi nisu informirani o relevantnim znanjima i smišljeno im brojna pitanja i činjenice ostaju nedostupni. Tako se stvara epidemija histerije, a tada se ljudima najlakše upravlja.

Korona virus je paradigmatični primjer rehabilitacije Orwellove teorije s dirigiranom medijskom histerijom, lakšeg upravljanja ljudima ili ispiranja mozga.

Osim toga, nemali broj znanstvenika angažiran je u sustavima ugroze ljudskih života, od ratne do farmaceutske industrije. Svi pričaju o narkomafiji a rijetko o farmaceutskoj, zahvaljujući kojoj su ušutkani brojni medicinari.

Don Anđelo Kaćunko je jednom zapisao: “Medicina je toliko napredovala da je za svaki lijek pronađena bolest!”

Jednom je netko izjavio kako za bolesne postoji bolnica, za “lude umobolnica, a za budale nema ništa, zato ih ima posvuda”.

Dok ruski strateški analitičar Igor Panarin, širenje korona virusa analizira kao primjer destabilizacije kineske ekonomije, ostali ekonomisti ovu konstataciju nisu nigdje komentirali ili su ga odmah stavili u teoretičare zavjere. Prokušana metoda diskreditiranja neistomišljenika. Ostao sam poprilično iznenađen da moje teze nisu naišle na (argumentiranu) kritiku. Je li to znači da je šutnja znak priznanja i slaganja s mojim tezama da panika i histerija oko korona virusa se šire matematičkom progresijom diljem svijeta, da su posljedice višestruke, a osim rijetkih stručnjaka većina populacije lako im podliježe. Takva vrsta medijske histerije je značajno pogubnija od samog koronavirusa! Frapantna je šutnja kolega iz područja društveno humanističkih znanosti po ovom nikad aktualnijem pitanju, jer je koronavirus davno probio granice samog područja medicine.

 

prof. dr. sc. Zlatko Miliša/HKV

Ostavi odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.