Svi znamo što je križ i uočavam da ga većina od nas, na sve moguće načine pokušava izbjeći. Vjerujem da se pitamo zašto je Isus postavio upravo križ kao simbol kršćanstva, a tvrdi da nas beskrajno ljubi…u što ne možemo sumnjati. Njegovo djelo svijedoči o tome. Isus se nije zadržao samo na riječi, ta položio je svoj život na drvu Križa, za svaku osobu na svijetu!
Dakle, jedno sigurno znamo, a to je da smo toliko ljubljeni od Boga da je položio svoj život za nas. Pa zašto onda križ, ako smo toliko ljubljeni? Ta svi znamo kako je križ nešto neugodno!?
Znati da si ljubljen za početak bi bio odličan poticaj našemu biću za otkrivanje misterija križa jer križ to jest, misterij koji poziva na ulazak u otajstvo našega suodnosa sa Bogom.
Svaki kršćanin zna da je cilj našega nebeskog Oca naš dolazak u Njegov zagrljaj, Vječni život, a križ ima najveću ulogu u tome.
Ne postoji osoba na svijetu kojoj će život proći bez križa, no jedno je patnja koju Bog dopušta i koja je uvijek za naše dobro, za pročišćenje, za postignuće savršenosti, a drugo su patnje od ludosti (posljedice naših grijeha) koje smo si sami zadali.
Put križa sastoji se u tome da nas oslobodi naše griješne naravi, koja nas poput okova drži u ropstvu grijeha. Upravo okove toga ropstva kojima nas zli drži u svojoj vlasti, Isus je raskinuo već davno za sve nas i nama preostaje samo to da nasljedujemo “model” po kojemu je On odnjeo pobjedu.
Isus nas prema izbavljenju vodi raznim sredstvima, a jedno od najpristupačnijih svima nama je Njegova riječ, koja nam kaže: ”Tko hoće ići za Mnom, neka se odreče samoga sebe, neka uzme na sebe svoj križ svaki dan i neka tako ide za Mnom! (Lk 9,23)
Nije lako odricati se onoga što je svijet tako “uslužno” izložio pred nas, a mi učinili dijelom našega bića.To su ona široka vrata kroz koja mnoštvo hrli u propast.
Isus nam nudi samoga sebe kao vođu i pomoćnika u našoj svakodnevnici. Uvjet plodonosnog hoda je odricanje od svojega svijetovnog “ja” koje je nespojivo sa Božjom naravi-karakterom. Taj naš “ja” koji je ustvari veliki minus (-), Bog pretvara u plus (+), a taj plus su upravo mali križići naše svakodnevnice koji će nas oblikovati i pobožanstveniti! No uvjet je da nema izmicanja, nema izvlačenja jer Isus dalje kaže: “…jer tko hoće spasiti svoj život,izgubit će ga; a tko izgubi svoj život zbog Mene, spasit će ga”. (Lk 9,24)
Stari život, život od svijeta pun grijeha i opačina treba umrijeti, treba biti suzbijen križem života kako bi stari “ja“ umro, a rodio se, tj. uskrsnuo novi čovjek koji će se sjediniti s Bogom. Po tome će Isus znati svoje vlastite kad se oslobode sebe i budu slijedili Očevu Božansku volju. Ako zrno pavši na zemlju ne umre, neće donijeti ploda!
Kako je divno naći svoj život u Isusu, zaroniti u istinski život punine, a nalaze ga oni koji se čvrsto drže Božjih zakona, zapovijedi i uredbi. Koji shvaćaju da je Bog postavio te elemente za naše dobro, da bi živjeli!
Foto: freeimages.com