Križni put u vrijeme pandemije

Prva postaja: Isusa osuđuju na smrt

Za trenutak se činilo kao da bi Pilat mogao spasiti Isusa. Davao je znakove da hoće. Ali konačno gledamo ono što je Isus već znao: Nema spasenja na Zemlji. Svjetina koja mu se divila prije tjedan dana sada uzviče „Raspni ga!” Njegovi ga prijatelji napuštaju. Moć ovoga svijeta u osobi Poncija Pilata izabrat će svjetinu iznad onoga što je ispravno.

Gospodine Isuse, pandemija nas je sve poučila onu pouku što si je ti već znao. Premda svijet zna biti lijep i uzbudljiv, ipak je grešan i opasan. Pomozi nam da od tebe naučimo da postoji samo jedan koji neće razočarati – temelj postojanja, sam Bog.

Druga postaja: Isus prima na se križ

Isus Krist do kraja se podložio Volji Oca, pa kad mu je dan težak križ da ga nosi do mjesta gdje će biti ubijen, on ga je prigrlio. Na nekim prikazima, on čak ljubi križ. Znao je da križ znači patnju, mučenje i smrt, ali imao je povjerenje u svoga Oca i znao je da Bog iz svakoga zla donosi dobro, pa i onda kad je to zlo strašno poput križa.

Gospodine Isuse, pandemija je križ koji teško prihvaćamo. Tko će oboljeti? Tko će umrijeti? Tko će ostati bez posla? Kako će biti izmijenjena budućnost? Prihvatiti ga jedino možemo ako imamo povjerenja, kao što si ga ti imao, da Očeva briga nikad neće prestati. Daj nam toga povjerenja!

Treća postaja: Isus pada prvi put pod križem

Isus je pao pod težinom križa, pod težinom naših grijeha, a nama je strašno gledati ga. Kajemo se zbog naših djela koja su dovela do toga. Najprije se kajemo zbog grijeha naše oholosti i pohlepe. Živjeli smo spokojan život ispunjen svojom sebičnošću. Gomilali smo dugove kako bismo ugađali samima sebi i zadivili svijet umjesto da štedimo za nesigurnu budućnost. U središte svoga života postavili smo druge bogove umjesto jednoga, pravoga Boga.  

Gospodine Isuse, ti izravno ne uzrokuješ patnju, ali je dopuštaš jer je u svojoj moći i milosrđu možeš izvesti na dobro. U ovoj pandemiji, pomozi nam da imamo na umu kako nismo mi u središtu svemira. Ti si. Kajemo se zbog svoje oholosti i pohlepe. Pomozi nam da svoje vrijeme, trud i svoje bogatstvo stavimo ondje gdje nam je i srce – s tobom. 

Četvrta postaja: Isus susreće svoju svetu majku

Evo Isusa, licem u lice sa svojom majkom. Kad je on još bio dojenče, njoj je rečeno da će joj mač boli probosti srce. A s križa će je dati nama za majku. Do tad ona mora ići teškim putem sa svojim sinom. No, dok jedno drugo promatraju, njihova ljubav tako je duboka i slatka da je sve to zaboravljeno.

Gospodine Isuse, ako to nismo već znali, pandemija nam otkriva ono što je tvoja majka tako dobro znala: Ovaj je svijet dolina suza. Hvala ti za dar tvoje majke i hvala ti za tvoju vjernost, za brižnu ljubav koju nam pružaš preko nje.

Peta postaja: Šimun Cirenac pomaže Isusu nositi križ

Slučajnoga prolaznika, Šimuna iz Cirene, Rimljani su primorali da pomogne Isusu nositi križ. On je predstavnik tjelesnih djela milosrđa kojima se pomaže tjelesnim potrebama drugih: gladna nahraniti, siromaha odjenuti, žedna napojiti, pružiti utočište beskućnima (putnika primiti), zarobljenike i prognanike pomagati, mrtvoga pokopati – i u ovom trenutku iznad svega bolesnika i utamničenika (i koji su primorani na izolaciju) pohoditi.

Gospodine Isuse, pokaži nam prilike da izravno pomažemo onima koji trpe zbog pandemije. Ponekad, kao i Šimun, nemamo izbora nego pomagati. A ponekad moramo tražiti one koji su potrebni naše pomoći. Pošalji nas, vojsku Šimuna, da olakšamo bremena onih oko nas.

Šesta postaja: Veronika pruža Isusu rubac

Ne mareći za prigovore rimskih vojnika, Veronika želi utješiti Isusa. Koristi svoj veo da mu obriše lice, a zauzvrat prima njegov lik. Ona predstavlja duhovna djela milosrđa: neuka poučiti, grešnika pokarati, uvredu oprostiti, dvoumna savjetovati, nepravdu strpljivo podnositi i u ovom trenutku iznad svega žalosna i nevoljna utješiti te za žive i mrtve Boga moliti.

Gospodine Isuse, kad pomažemo onima koji trpe, naši napori odražavaju tvoj lik u drugima i tvoj lik utišću u naše živote. Daj nam riječi koje su nam potrebne kako bismo dali vjeru potresenima i nadu ranjenima.

Sedma postaja: Isus pada drugi put pod križem

Težina naših grijeha ponovno obara Isusa na pod. Ovoga puta pritisnuli su ga naši grijesi gnjeva i zavisti. Poput svjetine koju izaziva i sablažnjava Isus, mi smo sebi dopustili da postanemo sitničavi i praznovjerni, dok se hranimo gnjevom istomišljenika i odbacujemo čovječnost onih s kojima se ne slažemo. Zatvorili smo se zidovima ogledala koja odražavaju naš vlastiti lik, a istina više ne može doprijeti do nas.

Gospodine Isuse, bila nam je potrebna pandemija kako bismo uvdjeli da smo svi tvoja bića koja se trude pronaći svoj cilj u životu. Kajemo se zbog svojih navika gnjeva i zavisti. Pouči nas da uvidimo dostojanstvo svih koje susrećemo te da slušamo i na njihove živote odgovorimo tvojom ljubavlju.

Osma postaja: Isus tješi jeruzalemske žene

Isus se suočava s mnoštvom žena koje plaču od žalosti zbog njegova stanja. No on kaže: „Ne plačite nada mnom, nego plačite nad sobom i nad djecom svojom.” Konačna tragedija Isusove patnje nije sama bol koju trpi, nego mnoštvo ljudi koji budu odbili ponudu spasenja, zbog koje Isus trpi.

Gospodine Isuse, pomozi nam da u ovoj pandemiji ne vidimo samo tragediju ljudske patnje, nego tragediju ljudskih duša. Pomozi nam da ne plačemo samo zbog teškoća s kojima se susreće svijet, nego i za grijehe koje svijet počinja. Nudimo ti jedinu utjehu koju želiš: svoje živote koje ti vraćamo.

Deveta postaja: Isus pada treći put pod križem

Još jedan zadnji put – čak i sad, dok se nazire završetak – Isus ponovno pada u prašinu. Ovoga puta oborili su nas naši grijesi lijenosti i požude. Naporno korača uz Kalvariju za nas, a mi tako često ne možemo uraditi ni ono najmanje za njega. Poziva nas da budemo veliki, a mi želimo samo udobnost. On svoje tijelo žrtvuje ocu, a mi ugađamo svojim tijelima. Sa stravom uočavamo kako je on umro upravo za one ljude čija smo tijela kao predmete iskorištavali za svoju ugodu.

Gospodine Isuse, u ovoj pandemiji kajemo se zbog svoje lijenosti i požude. Dok oko nas ljudi trpe zbog bolesti, financijskih problema i smrti, daj nam čistoću srca da možemo vidjeti pravu vrijednost svakoga koga susrećemo, da se kajemo zbog naših učinjenih grijeha i da častimo i branimo tvoj lik u drugima.

Deseta postaja: Isusa svlače

Isus svom ocu uzlazi na isti način kako je i došao u svijet. Nema na sebi fine odjeće, niti se pravi važan – on je ogoljen pred Bogom i ljudima. Nema na sebi ništa čime bi prekrio svoje ožiljke i bol. Cijelom svijetu pokazuje, dok je doista pravi Bog, da je i pravi čovjek. On je jedan od nas. 

Gospodine Isuse, ova pandemija svukla je s nas naše iluzije. Bili smo kao carevi bez ruha, pravili smo se važni, a zanemarujući svoje nesavršenosti zamišljali smo da smo nepobjedivi. Daj nam da od tebe naučimo biti ponizni i iskreni, daleko od predrasuda. I tako ćemo vidjeti da je naša prava vrijednost to da nas voli netko velik kao ti.

Jedanaesta postaja: Isusa pribijaju na križ

Evo zadnjega čina mučenja moćnoga kralja: pribijen je, bespomoćan, na križ. Ruke koje su načinile svemir grče se, udareni čavlima. Iz stopala koja su koračala po vodi sada pršti krv na drvenu kocku.

Gospodine Isuse, pandemija čini da se osjećamo bespomoćnima pred užasnom stvarnošću patnje i boli. Ne možemo izbjeći patnju koja i dalje dolazi, pribijeni smo na križ okolnosti. No u trenutku najveće bespomoćnosti, nalazimo tebe, koji nas grliš.

Dvanaesta postaja: Isus umire na križu

I onda se događa ono što ne možemo zamisliti. Posljednji krici boli, predanje njegova duha Bogu i konačno, tiho klone moćna glava koja je izgovorila toliko lijepih riječi. Umro je kralj. Ovo je strah koji je veći od svih koje možemo zamisliti. I odjednom se ostvaruje: Isus Krist, druga božanska osoba Presvetoga Trojstva, mrtav je na križu.

Gospodine Isuse, nitko od nas ne zna s čime se suočava u ovoj pandemiji. Bojimo se najgorega. Bojimo se smrti. Za neke od nas ovaj će se strah ostvariti. Ali ti si sam pretrpio smrt, koja je naš najveći strah, kako bi nam potvrdio – čak i ako nas pozoveš, naći ćemo se kako nas dočekuješ pun ljubavi. 

Trinaesta postaja: Isusa skidaju s križa

Bol konačno prestaje, kad je Isus Krist ispunio mjeru ljubavi. Nosio je breme, pritisnut, pribijen i otjeran u smrt. Ondje, na kraju puta, njegovo tijelo završava gdje je i počelo – u voljenom zagrljaju njegove majke.

Gospodine Isuse, u ovoj pandemiji pred nama je dug put. Ići ćemo tim putem do kraja. Premda ne znamo što ćemo pronaći, koračat ćemo s vjerom i nikada nećemo odustati, znajući da svaki put vodi do tebe.

Četrnaesta postaja: Isusa polažu u grob

Na kraju, Isus je pokopan u pećini, a kamen je navaljen na ulaz groba. Ostavljen je da strune. Toliko puta svijet je učinio istu stvar: skrio je Isusa, odgurnuo ga iz društva i odustao od njegove ljubavi. Ali naš Gospodin neće propasti u grobu. On će ponovno ustati i uprisutnit će se u sakramentima Crkve: u krštenju, ispovijedi, euharistiji, potvrdi, našim vjenčanjima, svetim redovima i u sakramentu bolesničkoga pomazanja.

Gospodine Isuse, svijet te tako često obezvrijedio i isključio. Ali ti uvijek iznova uskrsneš. U ovom vremenu pandemije, molimo za tjelesno ozdravljenje koje je potrebno našim tijelimo, a istovremeno ti svim srcem zahvaljujemo za duhovno ozdravljenje koje si nam dao na Usrks. Neka nas naše trenutne patnje dovedu do toga da te još više ljubimo u tvojim sakramentima.

Autor: Tom Hoopes