Neprocesuiranje zločina na Ovčari odraz je duhovne nezrelosti u hrvatskim državnim institucijama

“Nema dovoljno političke volje da se do kraja istraži zločin na Ovčari”, istaknuo je prof. Jurčević koji se Vukovarom, kao političkim i vojnim fenomenom, bavi već tridesetak godina. Smatra da stravičan zločin na Ovčari ne smije ostati neistražen. Za dosadašnje stanje razloge vidi u raznim interesima koji su na neki način odgovorni za ono što je bilo u Vukovaru, od države Srbije čija diplomacija i politika želi neutralizirati takav zločin, Međunarodne zajednice i njezinih institucija, koji su znali što se događa i imali su mehanizme za pomoć, do političkih interesa u Hrvatskoj kojima odgovara integracija Hrvatske u regionu, u tzv. Euro-slaviji, u informativnom i gospodarskom smislu.

prof. dr. Josip Jurčević

“Jedna razina odgovornosti svih aktera od Srbije, Međunarodne zajednice, do hrvatskih institucija je što se zaustavilo na toj izvršilačkoj razini, pa se čak i ona prikriva da ne bi odvela korak dalje do države Srbije. Naime, radi se o tome da je temeljno haško polazište, a onda i hrvatskih institucija, tzv. ravnoteža krivnje, izjednačavanje agresora i žrtve, što je skandal civilizacijskih razmjera”, rekao je prof. Jurčević, koji je radeći brojna vještačenja za Haški sud dokazao da je on politički sud, zbir određenih interesa u međunarodnoj zajednici, i tome su podlegle institucije u Hrvatskoj.

Prof. Jurčević je komentirao, uz ostalo, i suđenja koja su za zločine u Vukovaru provođena u Beogradu. Istaknuo je kako se na takav način izbjegavala utvrditi pravna odgovornost da se ne bi došlo do političke. “Sve što se događa, na žalost, nije ohrabrujuće. U Srbiji nije čudno da se to događa, ali kada se događa u Hrvatskoj to je zabrinjavajuće jer govori o jednoj duhovnoj nedoraslosti, nezrelosti, u hrvatskim državnim institucijama na čvorišnim mjestima. U ovih tridesetak godina bavim se s ovim problemom znanstveno i civilno-društveno. U hrvatskom sustavu, dakle u pravosuđu i drugdje, ima jako puno ljudi koji razumiju ovo o čemu govorimo, međutim oni ne smiju javno istupati, ne smiju se suprotstaviti unutar sustava jer će biti pometeni od korupcijske hobotnice koja ubija hrvatsku budućnost”.

“Svaki zločin ako nije osuđen, kao da se nije ni dogodio”, istaknula je Gregurić, koja je i sama bila dragovoljka u Vukovaru i koja tvrdi da su ranjenici iz vukovarske bolnice planski odvođeni i ubijani. Razočarana neučinkovitošću institucija rekla je kako je sramotno da hrvatsko pravosuđe zaprima prvu kaznenu prijavu 2016. godine kada je jedna civilna asocijacija – Koordinacija braniteljskih udruga, podigla kaznenu prijavu protiv 59 krvnika s Ovčare. “Sramotno je da takvu kaznenu prijavu do tada nije podigla ni policija niti pravosuđe, nego su prepustili suđenje Srbiji i od toga nije bilo ništa, a da ne govorimo o Haškom tribunalu koji je trebao odraditi onaj dio razjašnjavanja i osude nalogodavaca. Ja sam bila u bolnici i vidjela sam kako je sve jako dobro organizirano.”

Zorica Gregurić

Predsjednica zagrebačkih dragovoljaca branitelja Vukovara je naglasila da je nakon podnošenja kaznenih prijava obavljen izuzetan terenski rad, no kada bi se došlo do određenih osoba istraga bi bila zaustavljana. S druge, pak, strane, kako je rekla, politika je dobro organizirana da se ‘poanestezira’ svijest hrvatskoga čovjeka koji je preživio strahote rata i zna istinu o Vukovaru. Ljudi su razočarani i polako dižu ruke, a to je ono što se želi. “Naše institucije ratne zločine, konkretno zločine počinjene na Ovčari, opravdavaju na način da su zakoni loši. Druga stvar je da se predmet prebacuje malo u Osječko-baranjsku, malo u Vukovarsko-srijemsku, pa opet malo u Osječko-baranjsku policijsku upravu. To je nedopustivo. To je jedan od načina službene politike kako opstruirati i usporiti istragu kako ne bi dovela do istine”.

Gregurić je najavila da se nastavljaju akcije braniteljskih udruga. “Šesta večer pijeteta i sjećanja na žrtvu Vukovara 91. bit će održana u Hrvatskom domu u Vukovaru 17. studenoga u 17.30. Bit će prikaz stradavanja četverogodišnje djevojčice Martine Štefančić i njezine bake Bernardice u Borovu selu u noći 20./21. ožujka 1992. godine, koje su ubili srpski agresori. U sklopu toga će biti otkrivena imena počinitelja ovoga ubojstva koje nikada nije riješeno”.