Ninska biskupija
Njezin najznamenitiji predstavnik (barem u tom razdoblju) jest Grgur Ninski. Biskup Nina od 900. do 925. tj. 928. g. Bio je gorljivi zagovornik bogoslužja na narodnom jeziku i glagoljice kao pisma. Splitski sabori održani 925. i 928. g. dokrajčili su te ideje odlukom da latinski postane službeni jezik bogoslužja, glagoljašima je zabranjeno bogoslužje bez znanja latinskog, a sama Ninska biskupija (preuzela Splitska metropolija) se ukida (Grguru je dodijeljena Skradinska biskupija)
Povijest Nina (Aenona, Nona) i njegove okolice su od izuzetne važnosti za hrvatsku povijest i identitet. Njegovo područje naseljavaju još stari Liburni, a od njih ga preuzimaju Rimljani. Oni ga nazivaju Aenona i u njemu grade amfiteatar i hram božice Dijane (srušen u 6. st.).
U 7. st. tu se naseljavaju Hrvati i s vremenom pretvaraju taj stari grad u središte hrvatske kneževine, a zatim i u kraljevski grad. Kršćanska vjera u Ninu isto ima duboke korijene.
Danas više legenda nego činjenica je i priča o svetom Anselmu, jednom od 72 Kristova učenika koji se na svom dalekom putu iz Galije zaustavio u Ninu pokrstio mnoge i postao prvi biskup ninske crkve i kome je za posvetu vjerojatno izgrađen ranokršćanski oratorij u 5. st. u Ninu te o đakonu Ambroziju i Marceli koji su mu bili u pratnji i isto širili kršćanstvo u Ninu, a zabilježeni su u crkvenom dokumentu iz 1230. g.
Uz takve početke te samu povijest grada nije ni čudo što je baš tu osnovana prva Hrvatska biskupija sa bogoslužjem na slavenskom (narodnom) jeziku i upotrebom glagoljice kao pisma.
Ninska biskupija je osnovana sredinom 9. st. te se misli da je za njezino osnivanje iskorišten Focijev raskol, 863–869 kako bi se Hrvatska oslobodila utjecaja bizantsko-dalmatinskih gradova.
Bila je podložena samo Rimu što nije odgovaralo Splitskoj metropoliji. Prvi put se spominje u vrijeme pape Nikole I. (858–867), a papa Ivan VIII. u pismu ninskomu biskupu Teodoziju 879. g. spominje njegove prethodnike koji su primili posvećenje u Rimu (više autora navodi više popisa ninskih biskupa, Teodezije vjerojatno nije prvi biskup).
Njezin najznamenitiji predstavnik (barem u tom razdoblju) jest Grgur Ninski. Biskup Nina od 900. do 925. tj. 928. g. Bio je gorljivi zagovornik bogoslužja na narodnom jeziku i glagoljice kao pisma. Splitski sabori održani 925. i 928. g. dokrajčili su te ideje odlukom da latinski postane službeni jezik bogoslužja, glagoljašima je zabranjeno bogoslužje bez znanja latinskog, a sama Ninska biskupija (preuzela Splitska metropolija) se ukida (Grguru je dodijeljena Skradinska biskupija).
Kralj Tomislav koji je u početku bio na Grgurovoj strani za vrijeme barem prvog Splitskog sabora (za vrijeme drugog sabora nije sigurno je li bio živ) stao je na stranu Rima kako bi sačuvao jedinstvo crkve u Hrvatskoj.
Ninska biskupija će se kasnije ponovno uspostaviti 1075. g. te postojati do 19. st.
Tajne hrvatskog srednjovjekovlja