NOVA POST VETERA COEPIT-Ikonografija prve kršćanske umjetnosti

Prva kršćanska umjetnost često se nastoji prikazati kao slikovni jezik progonjenih zavjerenika, koji nastaje u mračnim podzemnim hodnicima daleko od očiju javnosti, u raskoraku sa svijetom profinjenih djela helenističko-rimske kulture i antičke umjetnosti. Simboli kršćanske umjetnosti objašnjavaju se kao zagonetke, rebusi, akronimi, sračunati da od nepozvanih očiju sakriju svoj pravi sadržaj, koji se otkriva tek upućenima i na taj način sačuvaju mladu vjeru od prokletstva slike i grijeha idolopoklonstva.

U povijesti je vrijeme nastanka prve kršćanske umjetnosti (3. i 4. stoljeće) obilježeno krizom u Rimskome Carstvu; kršćanska je umjetnost često shvaćana kao blijed izdanak antičke umjetnosti, nastao u vrijeme propadanja i dekadencije Carstva, a njezin daljnji razvoj u kontekstu kasnoantičke i ranobizantske umjetnosti kao prvi korak prema ukidanju antičke ideje o lijepom. Moramo biti oprezni prema interpretacijama koje to razdoblje opisuju kao nazadovanje i propadanje, pretvarajući ga u paradigmu dekadencije, odnosno, „trijumf barbarstva i kršćanstva“ (Edward Gibbon). Razvitak prve kršćanske umjetnosti pokazati će kako je Rim kroz stoljeća tinjajućeg ili neposrednog sukoba, nerazumijevanja i međusobnog optuživanja između rimske države i kršćana, od „babilonske bludnice“ u Ivanovom Otkrivenju, u djelu sv. Jeronima postao „najsjajnija luč svijeta“. U tom intervalu dogodila se transformacija antičkoga svijeta i rođena je kršćanska Europa.

Na više od 400 stranica teksta, autor je dokazao da okolnosti nastanka kršćanske umjetnosti nisu tako jednostavne kako bi se moglo činiti onima koji njezin početak vide u krugu izolirane i progonjene manjine i u proturječju s tradicionalnim repertoarom antičke umjetnosti.

Umjesto toga, nastanak kršćanske umjetnosti ugrađen je u kontekst povijesnih i društvenih promjena koje su oblikovale razdoblje kasnoga Rimskog Carstva. Autor naglašava neminovnost veza s rimskom umjetnošću 2. i 3. stoljeća, odnosno, čitavim nizom tema i motiva koji pokazuju zajedničku baštinu helenističko-rimske civilizacije.

Pritom nastoji čitatelju dati precizan i detaljan uvid u različite fenomene koji su ovom razdoblju dali njegov specifični identitet. Tako je prvo poglavlje knjige posvećeno interpretaciji razdoblja „kasne antike“ i njezinu vrednovanju u ranijoj i novijoj historiografiji, a drugo poglavlje pregledu likovnih tendencija u Rimskome Carstvu u 2. i 3. stoljeću.

Nastanak kršćanske umjetnosti prati se na primjeru njezinih prvih i najvažnijih središta, poglavito u Rimu i Italiji (slikarstvo u katakombama; reljefi sarkofaga; prvi monumentalni ciklusi u svetištima), s najvažnijim spomenicima likovnih umjetnosti iz drugih dijelova kršćanskoga Mediterana (Dura Europos u Siriji).

Posebno su, dakako, zastupljeni spomenici s područja Hrvatske. Velik broj ilustracija koji prati tekst (150) odražava distribuciju kršćanske umjetnosti u razdoblju 3. i 4. stoljeća, s brojnim primjerima iz hrvatskih arheoloških zbirki (Arheološki muzej u Zagrebu; Arheološki muzej Split).

Opširna bibliografija i više od tisuću popratnih bilješki nude uvid u stanje istraživanja na ovom području i upućuju na iznimno bogatu literaturu na hrvatskom, engleskom, njemačkom, francuskom i talijanskom jeziku.

Iscrpno kazalo općih pojmova i imena te zasebno kazalo starih autora na koje se pisac poziva u tekstu, čitatelju olakšava snalaženje u obimnom gradivu.   

Izvor: hsn.hr