Obraćenje i vjera

Vjera je snaga koja uklanja prepreke za prihvaćanje Božje vladavine u ovome svijetu jer znači opredjeljenje za tu vladavinu i ustrajnost na tom putu

0

Vjera je snaga koja uklanja prepreke za prihvaćanje Božje vladavine u ovome svijetu jer znači opredjeljenje za tu vladavinu i ustrajnost na tom putu

Jedna od temeljnih teoloških tema cjelokupne biblijske poruke, a i religija uopće, jest zacijelo tema vjere i obraćenja. Ona je tim značajnija jer je povezana s postojanjem zla i grijeha u ljudskom životu i povijesti i jer svaka religija, a onda i kršćanstvo, polazi od toga da je neophodno oslobađanje od zla i okretanje dobru. Za obraćenje karakteristična je svijest o vlastitoj nedostatnosti i ograničenosti, svijest o vlastitim promašajima, grijesima i zlu i spoznaja nužnosti promjene. Obraćenje predstavlja ne samo vjeru u mogućnost promjene nego i vjeru u potrebu promjene prije svega vlastitoga života.

Obraćenje, prema tomu, zahtijeva od čovjeka odluku kojom ostavlja dosadašnji smjer životnoga kretanja i prihvaća novi; zahtijeva odvraćanje od puta zla i grijeha i okretanje prema dobru, odnosno prema Bogu. Imajući to u vidu, možemo reći da obraćenje nije samo uska moralna kategorija, nego vrlo široka egzistencijalna stvarnost čovjeka koja znači uvijek iznova čovjekov pokret prema budućnosti, prema neizvjesnosti, prema Bogu koji otvara čovjeku nove mogućnosti dobra. Prema tomu, u procesu obraćenja sadržane su uvijek dvije dimenzije: odvraćanje od puta grijeha i zla i usmjeravanje na put dobra u najširem smislu riječi. Uz obraćenje uvijek se veže vjera, jer bez nje nema istinskoga odvraćanja od zla i nema istinskoga povratka dobru, jer vjera je temelj procesa promjene ili obraćenja.

Isusov zahtjev za obraćenjem i vjerom

Sažetak Isusova propovijedanja Marko (1,15) vidi upravo u zahtjevu za vjerom i obraćenjem: Ispunilo se vrijeme, približilo se kraljevstvo Božje! Obratite se i vjerujte evanđelju! Što se misli pod ovim zahtjevom? Isusov zahtjev izražen je imperativnim pozivom. Iz te činjenice slijedi kako problem obraćenja nije problem koji jest i koji nije, nego problem pred koji se neminovno stavljaju ljudi. Drukčije rečeno, spram te potrebe obraćenja ne može se i ne smije se ostati ravnodušnim jer se radi o izvjesnoj hitnosti.

Grčki glagol metanoe znači obratiti se, promijeniti mišljenje, činiti pokoru. U našem slučaju glagol je povezan uz još jedan drugi veoma važan glagol – vjerovati. Što bi značilo obratiti se i vjerovati? Dva navedena glagola ističu dva važna vida koja Isus želi osobito naglasiti. Jedan je negativni, a drugi pozitivni. Negativni vid izražen je glagolom obratiti se, a pozitivni glagolom vjerovati.

Negativni vid obraćenja neminovno uključuje promjenu. Ta se promjena temelji na udaljavanju od prethodnog načina života i razmišljanja. Rezultat te promjene jest okretanje od prošloga i okretanje ka budućem. Prema tomu, obraćenje znači odvraćanje od zla i otvaranje novim događajima kojima Bog odlučno stupa u ljudsku povijest. Prekid s prošlošću moći će stvoriti preduvjete da se ide naprijed u budućnost i da se ta budućnost primi kao novi Božji dar. Budući da se radi o načelnom raskidanju s prošlošću zla, onda se stoga detaljnije i ne određuje što se pod tim misli. Zahtjev je upućen načelno za okretanjem vlastite egzistencije ka budućnosti, ali svakako radikalnim raskidom s prijašnjim zlom.

Pozitivni vid obraćenja veže se uz još jedan važan pojam: evanđelje – dobra vijest, vesela vijest. Okretanje prema budućnosti moguće je postići vjerovanjem toj dobroj vijesti – evanđelju. Spram dobre vijesti moguće je postaviti se samo u vjeri, to će reći da je dobru vijest moguće primiti samo u vjeri. Ne radi se niti o znanju niti o spoznavanju, nego zapravo o uvjerenju u snagu te dobre vijesti, o uvjerenju kako ta vijest ima u sebi moć privlačenja ljudi. I kao što obraćenje zahtijeva promjenu razmišljanja, osjećanja i života, tako i zahtjev za vjerom znači zahtjev za drukčijim postavljanjem života spram Boga koji šalje dobru vijest ljudima. Vjerovanje u ovom slučaju znači uvjerenje u istinitost i spasonosnost dobre vijesti i oslanjanje vlastitoga života na nju.

Što bi to bila dobra ili vesela vijest – evanđelje? Sam pojam vijest pretpostavlja događaj i vjesnika. I jedno i drugo su od velike važnosti. Naime, od vjerodostojnosti vjesnika ovisi i sama vijest. Isto tako nije nimalo nevažno tko šalje vjesnika, jer će i o tomu ovisiti kvaliteta vijesti. Što se tiče vijesti, ona ne znači automatski i događaj. Vijest redovito ili najavljuje događaj koji se ima dogoditi ili se već dogodio. Ovisno o događaju vijest može biti dobra i ružna, može biti vesela i žalosna. Vijest znači uvijek najavu.

Kod Mk 1,15 naglasak se stavlja na veselu, dobru vijest, a o vjesniku se ništa ne kaže, iako se iz konteksta zaključuje da je to Isus. Isus je zapravo donositelj vesele vijesti i on upućuje poziv na vjeru u tu vijest. Isus ne traži izravno vjeru u svoje poslanje, ali neizravno proizlazi od toga da se prihvaćanjem vijesti prihvaća i njezin donositelj. Što ta vesela, dobra vijest znači ne vidi se iz nekog opisa koji bi bio eventualno tu detaljiziran, ali se zaključuje iz drugih izričaja koji su pridodani i služe za pojašnjavanje prethodnog.

Čime se objašnjava poziv na obraćenje?

Poziv na obraćenje objašnjava se izričajima koji su pridodani Isusovu zahtjevu za obraćenjem i vjerom u veselu vijest. To su: ispunjenje vremena i približavanje Božjeg kraljevstva. Oba su izričaja stavljena u uzročnu vezu sa zahtjevom za obraćenjem i vjerovanjem evanđelju. Što bi zapravo značilo ispunjenje vremena?

Ispunjenje vremena pretpostavlja trenutak kad se može očekivati značajan Božji zahvat na koji se izvjesno vrijeme moralo čekati. Grčka riječ za pogodno vrijeme je kairos, što zapravo znači milosni trenutak, koji je kao takav jedinstven i u kojemu će djelovati sam Bog. Zato je opažanje toga trenutka od goleme važnosti, jer se za taj trenutak treba pripremiti kako bi se uočio i prihvatio očekivani Božji pothvat unutar povijesti. Ispunjenje vremena istodobno je i najava događaja spasenja od strane samoga Boga. Zbog toga spoznaja o tom pravom vremenu stavlja čovjeka pred odluku spram onoga što će se dogoditi.

Božji pak zahvat uvijek nosi dvije strane u sebi. On je s jedne strane sud i osuda, a s druge oslobađanje i spasenje. Sud je i osuda za one koji se njemu ne otvore, a spasenje za one koji ga prihvate. Budući da se radi o jednom Božjem zahvatu, onda određenje nije na Božjoj nego na ljudskoj strani. Ljudi sami svojim postavljanjem spram Boga određuju što će za njih značiti Božji zahvat i susret s Bogom.

Približavanje Božjeg kraljevstva je također važan razlog koji je iziskivao promjenu i vjeru. Približavanje znači da Božje kraljevstvo još nije došlo, ali je vrlo blizu, pa se za taj događaj treba pripremiti. Osim toga, približavanje Božjeg kraljevstva znači kako se ono ne nalazi tu, nego dolazi izvan svijeta u svijet, a isto tako kako se ono približava, a ne mogu ga ljudi sami svojom moći približiti. Ljudi se mogu njemu otvoriti i na taj ga način prihvatiti.

Najvažniji pak izričaj u cijelome ulomku predstavlja Božje kraljevstvo. Iz ovoga se vidi kako se obraćanje i vjera u dobru vijest zahtijeva jer se ispunilo vrijeme i približilo Božje kraljevstvo. Obraćenje je nužno jer je blizu odlučujući Božji spasiteljski zahvat. Dok se obraćenje veže uz vjeru, dotle se ispunjenje vremena veže uz kraljevstvo Božje, čime se zapravo pokazuje kako je Božji zahvat spasenja vezan uz Božje kraljevstvo.

Važnost obraćenja i vjere

Iako se, kad je riječ o tekstovima Mt 4,17 i Mk 1,14, radilo o sažetku Isusova početka djelovanja kako ga je vidjela prva kršćanska zajednica, ipak jasno izbija na vidjelo da se prema Isusu i njegovoj novoj djelatnosti ispravno može postaviti samo obraćenjem i vjerom kao dvjema neophodnim dimenzijama čovjekove egzistencije. Dakako da i jedan i drugi pojam nose zasebna obilježja, koja dobivaju od novoga Božjega spasiteljskoga zahvata.

Obraćenje iziskuje promjenu načina razmišljanja i ponašanja, jer se Isusa ne može shvatiti a onda i prihvatiti ako se bude razmišljalo na stari način. Puno je toga novo u Isusovim stavovima, a da bi se moglo sve to razumjeti starom pameću. Potrebno je staru pamet promijeniti kako bi bila u stanju shvatiti svu novinu Isusove pojave. Zato je od presudne važnosti upravo proces promjene pameti ili proces obraćenja (metanoja).

Isto tako spram Isusa i njegova poslanja osobito je važan i nezamjenljiv stav vjere. Samo se u vjeri može prihvatiti Isusa, samo vjera može dati snage da bi se krenulo za Isusom, samo vjera može otvoriti oči koje bi bile u stanju prepoznati i prihvatiti Božje djelovanje u Isusu kao uistinu spasiteljsko djelovanje. Vjera je snaga koja uklanja prepreke za prihvaćanje Božje vladavine u ovome svijetu jer znači opredjeljenje za tu vladavinu i ustrajnost na tom putu. Bez te vjere nije moguće u Isusu vidjeti Božje djelovanje. Zato je zahtjev za vjerom stavljen na sam početak Isusove poruke.

 

 

Piše: fra Božo Lujić
Izvor: Svjetlo riječi

Ostavi odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.