OSOBA KOJA JE TREBALA BITI NA ČELU NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE (N.D.H.) UMJESTO PAVELIĆA – njegov zamjenik i Doglavnik
OSMAN BEG KULENOVIĆ (rođen na današnji dan 15. prosinca 1889. u Rajnovcima kod Kulen Vakufa – strijeljan od strane Jugoslavije 7. lipnja 1947. u Zagrebu), Doglavnik Nezavisne Države Hrvatske (N.D.H.) i druga najvažnija osoba u Hrvatskoj u to doba.
Rodio se u Rajnovcima kraj Kulen Vakufa, na današnji dan 15. 12. 1889. godine. Potječe iz bogate begovske obitelji.
Za vrijeme gimnazijskih dana ističe se kao Hrvat, a dolaskom na Zagrebačko sveučilište se priključuje Pravašima – Starčevićancima. Tu mu je sveučilišni kolega bio budući poglavnik, Ante Pavelić. Za vrijeme austrougarske vladavine Osman Kulenović bio je jedan od najmlađih zastupnika u Zemaljskom saboru.
SMIJENJEN ZBOG HRVATSTVA
Pravo je diplomirao u Beču 1917. godine, te doktorirao. Početkom 1920-ih godina bio je kotarski predsjednik u Kotor Varošu, ali je zbog hrvatstva bio smijenjen. Tada je (1923. godine) otvorio odvjetnički ured u Bihaću.
Nakon proglašenja N.D.H. odlazi u Zagreb, gdje je 16. travnja 1941. godine imenovan za Doglavnika – dopredsjednika Hrvatske Vlade.
Početkom svibnja 1941. godine Banja Luka je, uz Zagreb i Sarajevo, postala jedno od glavnih središta države, pa je poglavnik kanio tamo preseliti i druge podvlade. U tom se cilju Dopredsjedništvo Vlade i seli iz Zagreba u Banju Luku, gdje nastavlja raditi.
Kulenović prima stranke, obilazi bosanske gradove i među narodom politički djeluje, šireći Hrvatstvo. Tajnik kabineta bio mu je urednik Muslimanske svijesti Munir Šahinović. Pavelića Osman Kulenović obavještava o pokoljima koja izvršavaju Srbi. K poglavniku je vodio i poklonstveno izaslanstvo muslimana. Poslije tri mjeseca je podnio ostavku, koju je poglavnik usvojio tek u jesen, imenovavši na mjesto dopredsjednika – njegova rođenog #brata Džafera (a Dopredsjedništvo Vlade je od studenog opet u Zagrebu).
U studenome 1941. godine je postavljen za poslanika i opunomoćenog podvladonosca u Podvladi vanjskih poslova N.D.H. Bio je na proslavi godišnjice N.D.H. 1942. i na dočeku jeruzalemskog muftije El Huseinija u svibnju 1943. godine, nakon čega je umirovljen. Od tada do kraja rata je – živio u Zagrebu.
STRIJELJANJE ZBOG HRVATSTVA
Iz Zagreba je krenuo 6. svibnja 1945. godine s ostalim dužnosnicima N.D.H. u Austriju. Predali su se britanskoj vojsci koja ih je smjestila u zarobljenički logor. S Kulenovićem između 130 visokih dužnosnika bili su i dr. Mile Budak, Ademaga Mešić, dr. Pavao Canki, dr. Julije Makanec i drugi. Njih je britanska vojna policija uvjerila kako će biti prebačeni u Italiju no ipak su u Rosenbachu na željezničkoj postaji ukrcani u vlak – te su 10. listopada 1946. godine bili izručeni Jugoslavenskim vlastima.
Na saslušanju u UDB-i 20. ožujka 1947. godine Kulenović je izjavio ‘da je Nezavisnu Državu Hrvatsku (N.D.H.) 1941. godine smatrao povijesnim ostvarenjem hrvatske težnje za vlastitom državom’, a nacistički i fašistički sponzori te države Njemačka i Italija nisu ga smetali da se primi potpredsjedništva vlade, ‘jer mi nije bilo stalo iz čijih ruku ćemo mi Hrvati primiti slobodnu državu’. U Zagrebu je sa skupinom dužnosnika N.D.H., na čelu sa Slavkom Kvaternikom, osuđen na smrt.
Jugoslavija je strijeljala Osmana Kulenovića 7. lipnja 1947. u Zagrebu, gdje je živio godinama prije toga – čak i nakon smjene s vlasti.
Da je on bio na čelu države umjesto Pavelića – smatramo da bi Hrvatska mnogo bolje prošla kao nacija u Drugom Svjetskom Ratu.