Pronalazite se, možda, ovih posljednjih godina u ulozi djelomično osposobljenih stručnjaka, a nemate posla i na listi ste za čekanje; radite posao duže nego bi trebalo, a plaće su vam minimalne (ako ih uopće imate); dajete sve od sebe, a vaš trud nije uočen, a kamoli pohvaljen? Ako se još uvijek ne nalazite u ovoj poziciji, zasigurno ćete se uskoro suočiti s tim ili će se vama drage osobe naći na tom mjestu. I možda najlakši, ali zaisgurno ne i jedini izlaz, bit će „bijeg“ u inozemstvo, kao što se kaže „trbuhom za kruhom“.
Ovakvu situaciju nazivamo tragedijom hrvatske pameti ili odljevom mozgova. Možda ćete reći da svatko ima pravo izabrati gdje će se situirati. A ja vas pitam što će se dogoditi ako svaki od nas emigrira ostavljajući za sobom pustu zemlju? Nužne su nam kratkoročne i dugoročne mjere za probitak. Nužne su nam nove jezgre razvoja i novi oblici intelektualnog poduzetništva. Potrebno je osuvremeniti obrazovni sustav. Potrebno je stvoriti moderan administrativni aparat koji bi razvio gospodarske i stvaralačke potencijale s kojima bismo imali šansu konkurirati na globalnom tržištu. A to se neće dogoditi sve dok ne zaustavljamo „odljev naših mozgova“ i dok te mozgove ne upotrijebimo u izgradnji vlastitog boljitka. Za primjer možemo uzeti informatičare čiji je bijeg iz Hrvatske svakidašnjica. Na tisuće njih odlazi u inozemstvo, vraćajući time Hrvatsku na srednjovjekovni Balkan. Razlog njihova odlaska je nemogućnost pronalaska stalnog zasposljenja, vrlo niske plaće te nemogućnost istraživanja i razvijanja u struci.
No, zašto mi, unatoč tome, ne bismo te mlade hrvatske snage upregnuli za postizanje vlastitog društvenog razvitka, za unaprijeđenje gospodarskih i drugih prilika u vlastitoj zemlji? Zašto bismo dopustili da drugi uživaju u djelima naših ruku kad bismo mogli sami sebi, uz malo više napora i požrtvovnosti stvoriti uvjete za bolji život? Zato, drage kolege i kolegice, ne dopustimo da naši mozgovi budu jedni od onih koji će se sutra naći u SAD-u ili kojem drugom kraju zemaljske kugle. Upotrijebimo naše mozgove ovdje i sada, kreirajmo i založimo se za pozitivan preobražaj u ovoj zemlji. Upregnimo naše mozgove za poboljšanje gospodarske situacije i uživajmo u podarenim nam blagodatima.
Na kraju krajeva – zašto nam jedan od razloga za ostanak ne bio bio upravo taj što drugi dolaze uživati u blagodatima naše zemlje?
Ostanimo i uživajmo i mi u njima!
Hvala!
Ivana Šimunović