“Ne mrzi svoga brata u svom srcu! Ljubi bližnjega svoga kao sebe samoga.
Ja sam Gospodin!” (Lev 19,17-18)
Korizma. 40 dana. Puno? Možda, ali svaki je dan – dan patnje koju je On prošao. Dan u kojem bi mu ti mogao posvetiti bar 1 sat, od 24 koja ti je On darovao. Bar 60 minuta od 1 440 koje ti je On darovao.
Što možeš izgubiti ako je On sve pobijedio. Predati mu život da On upravlja njime kako je isplanirao, sigurno je dobitak; i to veliki! Jer, što drugo očekivati od Njega koji je dao neočekivano. Čemu se nadati, kad je sva nada uskrsnula nakon smrti na križu. Koga voljeti, negoli Onog koji je zavolio križ zbog tebe.
Saberi se!
Želiš nešto posebno? Nešto veliko možda? A što može biti veće od Njegove ljubavi prema tebi? Cijelog je sebe predao da bi ti imao SVE.
Misliš da je život težak? Naporan? Mukotrpan ili čak možda i dosadan? Monoton?
On ne misli tako. Ima savršen plan za tebe, ako Mu vjeruješ. Ima za tebe Nebo! Ali, prije Neba i savršenosti, moraš proći kroz patnju. Kako pjeva jedna pjesma: Al’ znamo da za Uskrs treba trpjeti. Za život nam snage daj!
I mi trebamo prolaziti kroz patnju, kao što je i On prošao; iako je ta patnja zasigurno mnogo lakša od Njegove. Također, dat će nam snage da izdržimo.
Pa što ako ne smiješ raditi baš sve što želiš? Pa što ako jedan dan u tjednu ne smiješ jesti meso? Pa što ako trebaš malo i postiti? Pa što ako te netko ogovara, kleveće, ili možda uopće ne voli? Nisu ni Njega – a savršen je!
40 dana Korizme nam samo mogu prikazati kako bi naš život trebao izgledati, da bismo na kraju imali Uskrs. Imali Njega! Živoga Boga!
Foto: freeimages.com