Grzegorz Górny: Semantička revolucija i demokracija

0

Piše: Slavica Mustapić

Hrvatsko katoličko sveučilište ugostilo je u subotu 4. ožujka, Grzegorza Górnya, poljskog katoličkog intelektualca i novinara koji je održao tribinu na temu „Uloga i duhovnost laika i župni medijski apostolat“, u sklopu redovnog susreta župnih medijskih suradnika Zagrebačke nadbiskupije.

U svom izlaganju, Górny je progovorio o problematici semantičke revolucije koja gotovo neprimjetno mijenja javnu terminologiju i unosi nova značenja za određene pojmove kojima se komuniciraju suvremene društvene promjene, određeni fenomeni ili oblikuju javna mišljenja s ciljem da se ublaže ili potpuno ponište njihova izvorna značenja.

Riječ je o svojevrsnoj manipulaciji o kojoj se ne raspravlja, ona se medijski plasira i na taj način formira politički korektnu terminologiju utemeljenu na toleranciji koja redovito negira naravne zakone i konzervativne vrijednosne principe. Tako se tijekom vremena od pojma sodomije, kojim se tumačio svaki oblik nastranog spolnog općenja i život bez ikakvih moralnih principa, došlo do stvaranja zasebnog termina homoseksualizma kako bi se njime istospolnost izdvojila iz konteksta preteških i društveno neprihvatljivih sodomijskih konotacija.

Nadalje, ova dva termina s vremenom su poprimila ublaženiji tonus svoga izvornoga značenja, doživjela su zapaženu jezičnu i društvenu metamorfozu pa je tako nastao eufemistički pojam kakvim se danas nazivaju istospolne osobe – gay osobe, sve češće okupljene oko akronima LGBT koji opet ima svoje daljnje varijacije, ovisno o tome što se u kojemu trenutku njime želi komunicirati.

Takva semantička nestalnost narušava istinsko poimanje stvarnosti, relativizira dobro i zlo kao filozofske pojmove unoseći zbrku u suvremenu komunikaciju, kako bi kultura smrti mogla nametnuti novu svijest pred kojom drevni homo sapiens postaje dijagnoza, jer odbija negirati zdravorazumski princip mišljenja.

Gdje su u svemu tome katolici, kako oni mogu medijski djelovati u tami svijeta i imaju li oni pravo na semantičku manipulaciju? Górny je ovdje spomenuo svijetli primjer brazilskih katoličkih svećenika i laika koji su uspjeli oformiti čak tri nacionalne televizije vjerskog karaktera koje se financiraju isključivo prilozima velikog broja praktičnih vjernika. Katolička Crkva u Poljskoj zauzeto sudjeluje u izgradnji suvremenoga društva i bitno je utjecala na promjenu ideološkog mentaliteta u postkomunističkoj Poljskoj, tako da danas u toj zemlji praktički ne postoji neka ozbiljnija lijevo-liberalna struja koja bi konkurirala dominantnoj parlamentarnoj desnici ili ozbiljnije narušavala vrijednosni sustav jedne katoličke zemlje i zbog toga ih se ne smatra nazadnima niti manje demokratičnima u odnosu na druge europske zemlje.

Na prošlogodišnjem referendumu o abortusu, 600.000 Poljaka izjasnilo se protiv abortusa, a njihova premijerka Szydlo otvoreno je zastupala donošenje zakona o potpunoj zabrani pobačaja. Prijedlog zakona u konačnici nije bio usvojen, navodno zbog lošeg pravnog artikuliranja prijedloga zakona, ali to ne znači da se mišljenje o abortusu kao ubojstvu u tom narodu izmijenilo, tvrdi Górny.

Uloženo je puno sredstava u osvješćivanje stanovništva o ubojstvu nerođenog djeteta u utrobi majke, pa je Poljska bila preplavljena eksplicitnim prizorima ubijene djece na jumbo plakatima, pro-life filmovima i sudjelovanjem medicinskih intelektualaca u javnim raspravama o ovoj iznimno važnoj i osjetljivoj temi. Poljska nije u dilemi, abortus je ubojstvo.

Ovih dana, kada se Ustavni sud Republike Hrvatske odlučio ostaviti aktivnim zakon o abortusu iz 1978. godine, nemoguće je ne upitati se kakav je vrijednosni sustav zemlje u kojoj živimo, a naziva se katoličkom? Tko je zakazao u prosvjećivanju hrvatskoga puka, tko ima odgovornost za dugogodišnju indiferentnost kad je u pitanju važnost promjene zakona o abortusu? Politika, mediji, Crkva, civilne pro-life i pro-family udruge?

Górny izlaz vidi u istini, navodeći da se Isus Krist baš nikada nije služio manipulacijom kako bi utjecao na ljude – pa ni onom semantičkom, ali je uvjeren da se jedno moderno društvo danas puno snažnije i brže mijenja posredstvom medija i kulture, daleko učinkovitije negoli politikom. Bilo bi zanimljivo vidjeti što bi se dogodilo u Hrvatskoj da se iz budžeta glavnoga grada isfinancira postavljanje plakata na kojemu je ubijeno nerođeno dijete i da se u jednom gradskom kazalištu održava predstava koja bi progovorila o ovoj problematici iz pozicije kulture života. Tko bi ju uopće režirao? Kome pripada kultura i čiji su mediji?

Foto: TUZG

Ostavi odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljena.