Pavao Butorac (Perast, 26. ožujka 1888. – Dubrovnik, 22. veljače 1966.), hrvatski povjesničar, biskup i teološki pisac. Proučavao je povijest, povijest kulture i umjetnosti Boke kotorske (Opatija Sv. Jurja kod Perasta i dr.) i Dubrovnika.
Izvor: dubrovacka-biskupija.hr
Životopis
Studirao je teologiju u Zadru. Za svećenika Kotorske biskupije zaređen je 17. srpnja 1910., a za njezina biskupa 6. ožujka 1938. Dubrovačkom biskupijom je upravljao nakon odreknuća Josipa Marije Carevića, a 25. rujna 1950. imenovan je njezinim biskupom ordinarijem, što je ostao do smrti.
Butorac je 29. srpnja 1947. s još šestoricom biskupa (splitsko-makarski biskup Kvirin Klement Bonefačić, beogradski nadbiskup Josip Ujčić, hvarski biskup Mihovil Pušić, skopski biskup i banjalučki apostolski administrator Smiljan Franjo Čekada, generalni vikar i ljubljanski pomoćni biskup Anton Vovk te lavantinski tj. mariborski pomoćni biskup Maksimilijan Držečnik) sa sastanka u Ljubljani potpisao predstavku koju su uputili Predsjedništvu Savezne vlade FNRJ. Predstavka se je ticala raznih stvari, među ostalim i problema u svezi s vjeronaukom. U predstavci su konstatirali da je:
“Katolička crkva u Jugoslaviji često lišena mogućnosti da vodi brigu o vjerskom odgoju mladeži, da u državnim školama mnogi nastavnici udaraju na same temelje religije time što svojim učenicima i učenicama nameću materijalističko shvaćanje života, govore protiv Boga te jednostrano prikazuju svjetsku i crkvenu povijest ocrnjujući religiju i Crkvu te se vjeronauk u nekim školama uopće ne predaje, a u nekim uz ograničenja koja mu oduzimaju svaku praktičnu važnost. Tamo gdje svećenici radi malog broja djece ili drugih razloga daju mladeži vjersku poduku u crkvi, vjeronauk se zabranjuje, a svećenici se pozivaju na odgovornost i kažnjavaju.“
U predstavci su naglasili da su primijetili kako se nedjeljom “organiziraju skupni školski izleti, udarnički radovi i javna predavanja s ciljem da se školskoj mladeži onemogući obavljanje vjerskih dužnosti” i upozorili kako je broj vjerskih školskih blagdana sveden na minimum.
Travnja 1949. biskupi Pušić, Bonefačić i Butorac te kaptolski šibenski vikar Rudolf Pian poslali su predstavku Komisiji za vjerske poslove NR Hrvatske. Jugoslavenska je se vojska bila smjestila u crkvenim prostorijama, u Biskupskom sjemeništu u Splitu, zbog čega bogoslovi iz tih krajeva nisu se mogli školovati ondje, nego ići drugamo po državi. U predstavci su zatražili da im vojska ostavi barem dio dvorana i da bogoslovskoj školi omogući racioniranje hrane. Vlasti nisu udovoljile, a 1950. predstavku su ponovili, s time da su ju tog puta uputili Titu i Vladimiru Bakariću.
29. lipnja 1950. Pušić, Bonefačić, Butorac i Pian opet su pisali predstavku predstavku Komisiji za vjerske poslove NR Hrvatske. Ovaj put je bila u svezi s otimačinom crkvenih matičnih knjiga. Samovolja komunističkih vlasti u Hrvatskoj išla je dotle da su Crkvi oduzeli matične knjige, pa čak i one isključivo crkvenog karaktera, a nisu ih vratili. Usporedbe radi, u Srbiji su vlasti ble razumnije po tom pitanju: matične su knjige prepisale i ostavile ih župnim uredima. Zbog nepovoljnog rješenja predstavke, sljedeće godine ta je predstavka pisana i Predsjedništvu Vlade FNRJ i predsjedniku Josipu Brozu.
Surađivao je s časopisima Hrvatskom prosvjetom, Narodnim starinama, Bogoslovskom smotrom i drugima. 1964. je dobio počasni doktorat zagrebačkog sveučilišta.
Izvor: hr.wikipedia.org
Izvor: https://www.youtube.com/watch?v=OoywjAsc5D4
50. obljetnica smrti biskupa Pavla Butorca: Hrabri pastir i jedan od najlucidnijih duhova svoga vremena
Srijeda, 23. studenog 2016 11:53
Povodom 50. obljetnice smrti dubrovačkog biskupa mons. Pavla Butorca u utorak, 22. studenog u dubrovačkoj katedrali služena je misa za njega koju je predvodio dubrovački biskup mons. Mate Uzinić.
Podsjetivši kratko na životni put blagopokojnog biskupa Butoraca biskup Uzinić je istaknuo njegov impresivan i svestran znanstveni rad, o čemu je pisao dr. Jordan Kuničić. Važna su tako njegova filozofsko-kulturna djela, u kojima se isticao „kao veoma osjetljiv registrator, ali i sudac zbivanja svoga vremenskog trenutka“, zanimao ga je čovjek bilo koje rase i civilizacije, a bio je osobito sklon slavenstvu te je u budućnosti svijeta proricao veliku ulogu Rusije. Među njegovim teološko-hagiografskim djelima posebice se ističu ona iz područja mariologije iz kojih se vidi da je bio veliki štovatelj Blažene Djevice Marije. Iako dosta ‘visoke’ njegove propovijedi su vjernicima bile prihvatljive jer su bile iz srca izgovorene. Njegova povijesna djela obuhvaćaju djela iz bokokotorske i dubrovačke povijesti, a ima i posebni opus djela s područja mistike, te raznih drugih djela poput onih ideološke problematike, kritike umjetnosti, duhovnog života itd. Preveo je s latinskog na hrvatski jezik djelo Marka Marulića „Kako ćeš dobro i blaženo živjeti“. Najpoznatije njegovo djelo, kruna njegovog znanstvenog rada, je „Problem kulture“ (1966.), u kojem je „ostavio dušu jednog eminentnog hrvatskog rodoljuba i katoličkog svećenika i biskupa, ali se istovremeno izdigao iznad svojih nacionalnih i vjerskih osjećaja i kao građanin svijeta objektivno i s ljubavlju promatrao prošlost i sadašnjost problema čitavoga svijeta“ (F.Franić). Biskup Butorac je sve to postigao kao amater odnosno svojim vlastitim trudom i plemenitom intelektualnom ambicijom, a ne kao školovani znanstvenik jer za to nikada nije imao mogućnosti.
Njegov biskupski i pastirski život nije još dovoljno istražen, ali se može reći da je svoju službu je vjerno i hrabro vršio kroz 26 godina u teškim vremenima Drugog svjetskog rata i poraća, kazao je biskup Uzinić. Poznato je da je pisao predstavke s još šestoricom biskupa ondašnjoj vlasti vezanoj za vjeronauk ili prigovarajući npr. što se vojska smjestila u biskupsko sjemenište u Splitu ili zbog otimanja crkvenih knjiga. „To ga predstavlja kao hrabrog pastira koji je nastojao, zajedno s drugim biskupima tadašnje Jugoslavije, braniti svoje stado i zalagati se za prava Crkve“, istaknuo je mons. Uzinić te podsjetio kako se i danas među dubrovačkim svećenicima prepričavaju anegdote o njemu.
Biskup Butorac je bio čovjek sa svojim vrlinama, ali sigurno i sa svojim manama i zbog toga na ovom misnom slavlju želimo moliti za pokoj njegove duše i da mu Gospodin oprosti, nastavio je biskup Uzinić te dodao da je kao kršćanin, vjernik, svećenik, biskup Butorac ispovijedao je i propovijedao vjeru da naš život ne prestaje na zemlji nego se nastavlja u vječnosti. Razmišljajući i o svom kraju, i potaknuti misnim čitanjima, želimo naučiti da nije važno kada će biti kraj i da je potrebno živjeti kao da je kraj danas. Biskup Butorac je na Gospu od Zdravlja slavio misu, a dan kasnije je bio pridružen nebeskoj Crkvi.
Na misi za pokojnog dubrovačkog biskupa, koji je u svoje vrijeme također slavio mise u svetištu katedrale s baroknim oltarom, koncelebrirali su generalni vikar mons. Petar Palić, ravnatelj Arhiva Dubrovačke biskupije mons. Ivan Šimić i ispovjednik u katedrali don Ivan Penava. Liturgijsko pjevanje predvodili su katedralni zborovi.Blagopokojni dubrovački biskup Pavao Butorac rodio se 26. ožujka 1888. godine u Perastu. Gimnaziju je pohađao u Kotoru, teologiju u Zadru, a svećenikom Kotorske biskupije postaje 17. srpnja 1910. godine.
Tri godine je upravljao župom u Dobroti, a potom je bio kateheta u Kotoru, Zadru, Splitu, te ponovno u Kotoru. Za kotorskog biskupa posvećen je 6. veljače 1938. godine te je Kotorskom biskupijom upravljao do 1960. godine.
U veljači 1940. godine kotorski biskup Butorac je imenovan apostolskim upraviteljem Dubrovačke biskupije. Tu službu je do 1944. vršio iz Kotora, a onda je preselio u Dubrovnik. Godine 1950. postao je rezidencijalnim dubrovačkim biskupom, a za Kotorsku biskupije postao je apostolskim upraviteljem. Od 1960. godine ostaje samo dubrovački biskup.
Bio je plodan teološki pisac, pa ga je 1964. Rimokatolički bogoslovni fakultet počastio titulom ˝doctor honoris causa˝, što nije bila formalnost i kurtoazija nego „potpuno objektivno i zasluženo priznanje jednom od najlucidnijih duhova u hrvatskom kleru njegova vremena“ . Umro je 22. studenog 1966. godine te je pokopan na Dančama.
Angelina Tadić
Izvor: dubrovacka-biskupija.hr
