Ove godine početak korizme, odnosno spomendan Čiste srijede podudara se s blagdanom svetoga Valentina, iliti dana zaljubljenih. Onako na prvu, mnogima je teško usuglasiti njihove poruke i značenja. No, ljepota kršćanske vjere i njene liturgijske sadržajnosti u svojim svetkovinama, blagdanima i spomendanima jest u tome da sve izvire i svoju konačnicu ima u činjenici Božje aktivne Ljubavi prema nama.
Čista srijeda poziv je vjernima da u svojoj svakodnevnici najprije zastanu i naprave svojevrsnu duhovnu inventuru. Da se usude osloboditi od navezanosti koje su nakalemili na svoju osobnost, ali bez Boga – kada ga se ignoriralo u osjećaju vlastite samodostatnosti. Korizma je tada vrijeme istinske milosti jer se u spomenutoj ‘inventuri’ zna pronaći svakakvih ‘dijagnoza’.
Lijepo je ako su neki, u okviru korizme, odlučili izgubiti koji centimetar u struku ili otarasiti se ovisnosti o cigareti, no s kakvom bi radošću mogli dočekati Uskrs ove godine ako bi, recimo, uspjeli započeti proces obnove bolno raskinutih odnosa s nekada bliskim osobama? Podariti vrijeme i pažnju potrebitima oko nas? Bit korizme jest kroz razmišljanje, post i pokoru dozvoliti Kristovim ranama koje je zaprimio u ultimativnoj ljubavi prema nama da izliječe naše rane zadobivene malignim odnosima.
A što ćemo s Valentinovom? S jedne strane ovaj se blagdan svake godine iznova bezobrazno komercijalizira, a s druge strane, u ovom vremenu sve veće individualizacije i otuđenja, DOBRO je da ipak postoje ljudi koji bi iskazali voljenoj osobi ljubav kroz simpatični (romantični) oblik pažnje.
Stvarnost, odnosno sadržaj Pepelnice i Valentinova sastaje se u skrovitoj odluci dobra, gdje će zablistati naša stvorena ljepota djeteta Božjeg. „I Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti.“
Na kraju bih zaokružio ovo razmišljanje citatom C.S.Lewisa – aktualno kao podijeljena misao voljenoj osobi za Valentinovo, ali i kao savjet hodočasniku na hrabrom korizmenom putu vlastitog duha prema ultimativnom događaju vjere – Uskrsu:
„Ljubiti znači biti ranjiv. Ljubite bilo što i vaše srce će sigurno biti ranjeno i možda slomljeno. Želite li biti sigurni da vam srce bude nedodirljivo, onda ga ne smijete dati nikome, čak ni životinji. Omotajte ga brižno s hobijima i malim užicima i izbjegavajte svaku prisniju vezu; zaključajte ga sigurno u sef ili lijes svoje sebičnosti. Ali u tom lijesu – sigurnom, mračnom, nepokretnom, bez zraka – ono će se promijeniti. Neće biti slomljeno; postat će neslomljivo, tvrdo, nedodirljivo. Alternativa tragediji, ili makar riziku od tragedije, jest prokletstvo. Jedino mjesto izvan raja gdje možete biti potpuno sigurni od svih opasnosti i poremećaja ljubavi jest pakao.“