Župa Taborsko prvi se puta spominje 1334. godine. U Statutima Zagrebačke nadbiskupije, kao župna crkva, navodi se današnja kapela sv. Vida ,,sancti Viti sub castro Vrbouch“. Vidljivo je da je bila povezana sa spomenutim burgom, koji je nosio ime arhiđakonata Vrbovca te se protezao uskim pojasom uz rijeku Sutlu. Sveta Marija Taborska postaje župna crkva 1679. godine, kao odraz promjena koje su nastale kad se centar događanja premješta iz utvrđenog grada Vrbovca u Mali Tabor.
U župu Taborsko, uz spomenutu kapelu sv. Vida u Klenovcu, spada i kapela sv. Ivana Krstitelja u Lastinama. U Vizitacijama se spominje da je 1639. bila zapuštena, a vjerojatno je da se na tu crkvicu odnosi da je u njoj 1639. Petar Ratkaj dao podignuti oltar sv. Ivanu Krstitelju. Od ostalih sakralnih objekata taborske župe valja spomenuti kapele: sv. Leopolda Mandića u Humu na Sutli, bl. Alojzija Stepinca u Lupinjaku, sv. Mihaela u Druškovcu i sv. Josipa u samostanu časnih sestara na Taborskom. Diljem župe postoji i priličan broj poklonaca i raspela, koji su odraz višestoljetne vjere ljudi ovoga kraja.
Župna crkva Marije Taborske
U idiličnom pejzažu, smjestila se nekad zavjetna kapela grofova Ratkaj, danas župna crkva Marije Taborske, do koje vodi 56 stuba s osebujnim stubištem. Crkva je jednobrodna gotička, barokizirana građevina. Gotičko svetište je poligonalnog oblika sa zvjezdastim svodom, u čijoj se sredini nalazi šahovnica. Do svetišta je barokna sakristija s kamenim podom od škriljevca. Uz glavno pročelje je toranj s baroknom kapom. Podno njega je gotički glavni ulaz. Lijevu kapelu uz bok lađe dao je podignuti 1687. Sigismund Ratkaj, a desna je kapela građena 1739. Glavni patroni crkve bili su grofovi Ratkaj, vlasnici Malog Tabora, čiji se grb nalazi iznad glavnog oltara. U crkvi su grobnice obitelji Ratkaj, Benčić i Vukmanić te domaćih župnika.
Barokne zidine iz 1742., s ljubičastim, crvenim i plavim akcentima, oslikao je Antun Lerchinger, pripadnik lepoglavske slikarske škole Ivana Rangera. Crkveni je inventar uglavnom barokni iz 18. stoljeća. Nova poligonalna propovjedaonica nabavljena je 1742., ukrašena je kipovima evanđelista koji stoje na svojim simbolima. Tada je nastalo i procesijsko prijestolje, na kojem je Marija s Isusom. Pet oltara nastalo je sredinom 18. stoljeća. Dva pobočna su svečano izrezbareni okviri (oko 1742.) za slike Marije Magdalene (desni oltar) i sv. Barbare (lijevi oltar). Budući da su u Klenovcu bili rudnici, razumljivo je zašto je ovaj oltar posvećen upravo sv. Barbari. Tada nastaje i oltar u desnoj pobočnoj kapeli, posvećen sv. Franji Ksaverskom, misionaru u Indiji i Japanu. Zanimljivost ovog oltar je u tomu što njegove stupove čine crnci uzdignutih ruku s narukvicama na njima i s odjećom ispod pojasa, koja se sastoji od izduženog lišća. Oltar u drugoj pobočnoj kapeli sv. Josipa nastao je 1745. Novi glavni oltar sv. Marije nastao je 1848. Križni put je iz 60-ih godina prošlog stoljeća i rad je domaćeg majstora Josipa Brezinščaka.
Svagdanji život župe
Stopljena s krasnom prirodom, ostavljajući dojam neopisivoga mira, ova župa živi svoju višestoljetnu privrženost Blaženoj Djevici Mariji. Dvanaestu godinu zaredom, župnik Josip Firšt brine o svojih 3.050 župljana. Vlč. Firšt, rodom iz Desinića, svećenik je 27 godina. Bio je kapelan u Novom Zagrebu, župnik u Jasenovcu, Lipiku i Zaprešiću. Za svoje župnikovanje u Taborskom kaže kako je strahovito brzo prošlo.
– Mirna župa. Lijepo je sa životne strane. Prekrasna priroda. Župljani su privrženi i prema mogućnostima sudjeluju u životu župe koju čine naselja: Hum na Sutli, Lupinjak, Strmec Humski, Klenovec Humski, Rusnica, Orešje Humsko, Vrbišnica, Druškovec, Lastine, Grletinec (veći dio) i mali dio Druškovec Gore – otkriva vlč Josip.
Kao nedostatak, ističe mali broj djece i mladih koji nakon škole odlaze u Zagreb i Sloveniju.
– Loša je i prometna povezanost. Župni dvor je dosta dislociran, ne postoje autobusne linije koje bi dovozile djecu i ostale na župne aktivnosti. Bez obzira na to, već šest godina postoji kvalitetan župni zbor od 35 članova, koje vodi sestra Blandina. Ministranti, njih 25, ima susrete subotom i bilo bi lijepo kad bi se našao dobrovoljac koji bi ih redovitije okupljao. Tu je i mala molitvena zajednica od 15 članova. U župi je bilo puno zvanja, svećeničkih i redovničkih. Želim spomenuti dvojicu velikana, to su Janko Obreški, hrv. bibličar, katehetičar i ekumenist iz Strmca Humskog, te prof.dr. Adalbert Rebić, bibličar i prevoditelj iz Klenovca. Valja spomenuti i arhitekta Viktora Kovačića iz Huma na Sutli. Za župnu zajednicu su važne časne iz Družbe sestara Naše Gospe, koje su došle u župu prije II. svjetskog rata i bile učiteljice, katehistice, sakristanke, orguljašice i domaćice, kao što su i danas – ističe velečasni.
Od važnijih radova u župi, izdvojio je posljednje restauratorske radove u crkvi, promjenu stolarije na župnom dvoru, popločene stepenice, nova vrata, prozore i centralno grijanje u župnoj crkvi te asfaltirano parkiralište kod crkve, koje je financirala Općina. Od planova za budućnost, župnik ističe potrebu uređivanja sakristije i predvorja te obnovu crkve sv. Vida, za što se čeka pomoć Ministarstva kulture. Istaknuo je i solidnu suradnju s općinom i brojnim udrugama koje djeluju na njezinom području.
Najvažnije svetkovine u župi su: Mala Gospa (glavno proštenje), Velika Gospa, Tijelovo i godišnje klanjanje (25.11.).
Župljane, hodočasnike i putnike namjernike koji žele naći svoj unutarnji mir i duhovnu okrjepu, podsjećamo na nedjeljna misna slavlja u župnoj crkvi u 7.30 i 11 sati te u 9.30 u kapeli sv. Leopolda Mandića u Humu na Sutli.
Družba sestara Naše Gospe u Taborskom
,,Odgojem mijenjati svijet, u njega ugrađivati vrijednosti Isusova Kraljevstva“
Sv. Petar Fourier je 1597. godine s bl. Majkom Alix le Clerc u Francuskoj osnovao Kongregaciju Naše Gospe – Kanonkinje sv. Augustina, redovničku družbu koja se posvetila siromašnim djevojčicama i djevojkama, učeći ih čitati, pisati, računati, crtati, pjevati i plesati, tumačeći im temelje kršćanskog nauka, čestitog života i kućne higijene. Valja spomenuti i bl. Tereziju Gerhardinger, Mariju Tereziju Franz i M. Rozu Anuncijatu Kopunović, koje pripadaju različitim povijesnim razdobljima i geografskim kontekstima, uz koje je vezan nastanak i povijesni razvoj ove družbe. No, svi su oni slijedili isto nadahnuće: iz ljubavi prema Isusu Kristu posvetiti se odgoju siromašne i zapuštene djece i mladeži, poglavito ženske.
Družba sestara Naše Gospe – Zagreb samostalna je redovnička ustanova nastala u Subotici 1930. godine. Prva je vrhovna glavarica Družbe, koja je imala sjedište u Subotici, bila s. Marija Anunciata Kopunović. Ona je uz pomoć biskupa L. Budanovića odgojnu karizmu sestara Naše Gospe počela njegovati za hrvatske djevojčice. Zbog političkih prilika u godinama prije II. svjetskog rata, htjeli su upravu prenijeti u Hrvatsku, u Zagreb. U tome su naišli na pomoć i suradnju bl. kardinala Alojzija Stepinca. Kuća Matica je 1941. iz Subotice prenesena u Zagreb. To je novi početak na istim korijenima. Svaka Kongregacija ima svoju povijest, a sve zajedno isto poslanje: odgojem stvarati novi, Božji svijet.
Sestre su nakon II. Svjetskog rata radile u školama i odgojnim ustanovama, dok ih komunistički režim nije u tome onemogućio. Tada je osnovna djelatnost Družbe postala rad na župama, u župnom vjeronauku, vođenju crkvenih zborova i župskih domaćinstava… Djelatnosti sestara su usmjerene na cjeloviti odgoj osobe: počevši od vrtića, preko župnog i školskog vjeronauka do rada na crkvenim visokoškolskim ustanovama. Sestre su se posvetile brižnom njegovanju crkvene glazbe u župnim zajednicama i na crkvenim učilištima. U duhu sv. Augustina, čije su konstitucije u temelju družbinih Konstitucija, sestre Naše Gospe trebaju imati i duh koji je on preporučivao: ljubav prije svega, i to ljubav koja rađa radošću. U to smo se uvjerili u Taborskom, gdje je veliki osmijeh sestre Blandine dočekao našu družinu.
Sestre dolaze u Taborsko za vrijeme NDH, 1943. godine. Prve sestre stanovale su u zgradi pored škole, gdje su bile učiteljice, no nakon rata komunisti su im zabranili rad u školi. U Taborsko se vraćaju 1964. Za njih se, pokraj župnoga dvora, 1970. gradi mali samostan, u kojem danas stanuju tri sestre: s. Admirata Miklaužić, zadužena za kuhanje i ostale poslove, s. Salezija Kulunđić, sakristanka i s. Blandina Vešligaj, orguljašica, katehistica i kako sama kaže: ,,Katica za sve“. U razgovoru sa sestrama, doznali smo da vole pjevati, a u sastavljanju top liste crkvenih pjesama nije bilo dileme. Na prvo mjesto stavile su pjesmu:,,O, predragi župljani“, za koju smo doznali da je unikatna i da zapravo spada u baštinu župe, jer se pjeva jedino u Taborskom na novogodišnjoj misi. Na drugom mjestu je isto tako jedna posebna pjesma,,,Stani sused brzo gori“, koja se pjeva za Božić, te ,,Danas nam se rodi Sveta Djevica“, koja se pjeva na glavni župni blagdan, Malu Gospu.
O predragi župljani
O predragi župljani, opet smo dočekali,
Zdravi Nove Godine dvije tisuće i šesnaestu.
Mnogi lani pjevali, jer su se veselili.
Al su se preselili i nas us ostavili.
Mnogi oci – majčice, imaju tužno srčece,
Što su svoju dječicu zauvijek izgubili.
Pa i mnoga dječica imaju tužna srčeca,
Što su oca il majku zauvijek izgubili.
Sad svi dol pokleknimo za dobro ljeto molimo,
-O Marijo Taborska, isprosi nam od Isusa.
Da još danas – ljeto dan budemo te molili,
I za milost prosili, milosti zadobili.
Tvoja dobra milošća budi nam božićnica,
Koju majko ti nam daj, da dobimo vječni raj!
Tekst je napisala Valerija Kovačić Žlabur, a objavljen je u Glasniku Majke Božje Vinagorske, br. 3, 2016. godina.