Konjanička skulptura kralja Tomislava

Kao jedan od naših prvih animalista, Frangeš Mihanović izradio je čitav niz skulptura životinja te se intenzivno bavio njihovim proučavanjem. Poznate su njegove skulpture purana, Pffeiferovih svinja, krava, bikova i konja manjih formata, ali tek sa spomenikom kralju Tomislavu prvi put dobiva priliku za izvedbu konjaničke figure u monumentalnim razmjerima.

Frangešov Kralj Tomislav po stavu je najsličniji Colleoneu, iako je po smirenosti i dostojanstvenosti možda sličniji Hildebrandovu Bismarcku.

Kao animalist, Frangeš Mihanović veliku pažnju posvetio je izvedbi konja. Osim što je pažnju posvetio anatomiji konja, pri izradi Tomislava Frangeš se posvetio i proučavanju arheologije, tj. izgledu starohrvatskih vladara. Tako kipar Tomislavu stavlja krunu s uhobranima i tri križa na obodu po uzoru na krunu vladara iz Splitske krstionice iz 9. stoljeća, a slična kruna pojavljuje se i na fresci predromaničke crkve sv. Mihajla u Stonu. Radi se o kruni koja je bila karakteristična i za franačke kraljeve. Starohrvatske uzore Frangeš je tražio i na drugim odjevnim predmetima, pa su tako i košulja, plašt i mamuze izvedeni po uzoru na arheološke nalaze iz tog vremena.

Autorov pristup u izradi kraljevske figure najbolje se može objasniti njegovom percepcijom Tomislava, pa tako Frangeš u svojim bilješkama piše: „Shvatio sam Tomislava kao vanredno pravednog i moćnog vladara, koji je okupio cijeli hrvatski narod oko sebe baš radi svojih vrlina i kreposti, koje je pokazao i u svojim djelima. Nepobitna je historijska činjenica da je osvajačku vojsku Simeona bugarskog protiv hrvatske pobio, ali nije tu pobjedu iskorišćivao nego je na granici stao i nije potučenog neprijatelja progonio… Tako sam htio naglasiti kao glavno obilježje hrvatskog kralja i najjači osjećaj svih Hrvata , osjećaj za pravo, ostavljajući svakome svoje, ali svoje pravo branimo.“

Upravo osjećaj pravednosti bio je glavna nit vodilja i osobina koju je želio utkati u figuru prvoga hrvatskog kralja.

Tomislava je tako prikazao kako ponosno jaše na konju u lijevoj ruci držeći jabuku, znak kraljevske moći, a u desnoj ravno žezlo s križem na vrhu, simbol stabilnosti i upravljanja narodom. Mač mu je zasukan oko pojasa simbolizirajući pritom njegov miroljubiv karakter. Konjanik je postavljen na kameni postament te dominira vizurom istoimenog trga.

Robert Frangeš Mihanović, skica za spomenik kralja Tomislava, bronca, 1928.-38. (MZ-111) (fotografija Goran Vranić)

Postavljanje spomenika

1925. – 1935.

Proslava 1000. obljetnice osnutka Hrvatskoga Kraljevstva 1925. godine bila je glavni poticaj ideji o podizanju spomenika prvom hrvatskom kralju, Tomislavu. Inicijator ideje bio je zagrebački odvjetnik dr. Milan Dečak, koji osniva Odbor za podizanje spomenika kralju Tomislavu te preko njega počinje prikupljati sredstva za njegovu izradu. Odbor je službeno osnovan još 1924. godine, a 1925. aktivirani su svi odjeli odbora (umjetnički, novinarski, financijski, gospojinski), objavljen je Pravilnik i započinje realizacija svega što je do tada zamišljeno. Na čelo umjetničkog odbora postavljen je Robert Frangeš Mihanović, kojemu je i dodijeljena uloga autora spomenika. Frangeš je spomenik zamislio na južnoj strani nekadašnjeg Trga I. ispred Glavnog kolodvora u Zagrebu, na istome mjestu gdje je 1905. Viktor Kovačić zamislio sjedeću skulpturu cara Franje Josipa I. Pozitivna politička atmosfera zbog proslave 1000. obljetnice osnutka Hrvatskoga Kraljevstva pretočena je i u pozitivnu atmosferu Odbora, pa je već 31. 12. 1925. uz svečanu ceremoniju posvećen i u riznici zagrebačke katedrale pohranjen temeljni kamen spomenika. Ideja o podizanju spomenika podržana je i u medijima te su sve češći novinski članci koji ističu hrvatsku prošlost i nedovoljnu prisutnost važnih osoba iz hrvatske povijesti u imenima naših ulica i trgova. Tako je 1927. godine Trg I. u očekivanju spomenika preimenovan u Trg kralja Tomislava. Iste godine i Odbor je pretvoren u Društvo za podizanje spomenika kralju Tomislavu.

dr. Milan Dečak (1883.-1968.)

U isto vrijeme rađa se ideja o uređenju Milenijskog muzeja na istome trgu, gdje su trebali biti izloženi starohrvatski spomenici, o čemu je brigu u sklopu Odbora preuzeo Viktor Hoffiller. Od tog se projekta ipak odustalo 1932. godine, kako zbog nedostatka financija tako i zbog činjenice da se originalni spomenici ne smiju izmjestiti u Zagreb, a sadreni odljevi nisu pogodni za izlaganje na otvorenom. Sadreni odljevi počeli su se izrađivati 1928. godine, a nakon odustajanja od Milenijskog muzeja dio je pohranjen u Gliptoteku HAZU.

(Nastavit će se)