„Ova pjesma je moj kredo. Ona je duboko proživljavana kroz ovih 18 godina. Govori o trenucima osjećaja napuštenosti, trenucima traženja i samoće, ali i trenucima velikog povjerenja u Boga koji je uvijek tu i koji je vjeran svojim obećanjima. Rekao je da će biti s nama do svršetka svijeta, On je vjeran i uvijek je tu!”
Iako je pjesma napisana davnih dana, trebalo je još mnogo vremena „da se sve posloži i da ja budem spreman nešto takvo napraviti”, pojašnjava Franc zahvalan dragom Bogu koji ga vodi kroz život te HKR-u, jer je upravo ovdje nedavno započeo ostvarenje svog davnog dječačkog sna, snimanja vlastitog glazbenog albuma od 10 pjesama „Moj Japa” koji je u nastajanju.
Ipak, nije sve ovih 18 godina bilo samo na papiru. 2002. godine Franc je napisao i uglazbio pjesmu ‘Lice prijatelja’ koju je s Bogoslovskim bendom izveo na Uskrsfestu iste godine te osvojio treće mjesto stručnog žirija. Tu je još i nekoliko zagorskih popevki izvedenih na festivalu Krijesnica u Krapini.
„Bog uvijek sve vodi u životu, ništa nije slučajno. Došao sam na HKR i tu sam saznao da mi ovdje imamo glazbenog producenta i aranžera Adriana Vinkovića Rangela, vrhunskog gitarista Martina Justina i onda mi je palo na pamet: Eto vidiš, Bog ti daje priliku! Došao sam, pitao Adriana i on mi je, ponajprije iz velike dobrote, izašao u susret, kao i Martin i mnogi drugi ljudi koji su mi pružili podršku. Na tome ću im uvijek biti zahvalan.”
„Volim električnu gitaru jer ona može dati dušu”, nastavlja Franc govoreći o nastanku pjesme ‘Vjerujem’. „U ovoj pjesmi sam joj stoga ostavio puno prostora. Htio sam, naime, da se taj dijalog između čovjeka i Boga može prepoznati kroz gitaru. Postoje dvije dionice u gitarskoj solaži, jedna u kojoj se želi izreći taj jecaj i druga koja ima figuru zvona. Time sam želio približiti Božji odgovor. Bog nam progovara kroz zvona, a to je govor radosti, snage, prisutnosti i blizine… Dosad sam kroz život shvatio da je vjera putovanje, cjeloživotno putovanje u kojem upoznajemo svojeg Stvoritelja. On je uvijek tu, otvara nam svoja vrata, uvijek nam pruža ruke, ali je čovjek kroz svoj život, kroz rane, patnje i životne okolnosti često puta opterećen njima i stvara si mnoge prepreke, brane koje mu priječe da vidi Božju blizinu.”
Stihove pjesme ‘Vjerujem’ svatko od nas može doživjeti na svoj osoban način kroz vlastito iskustvo vjere, no ona poprima posebno snažan doživljaj ako je poistovjetimo s nutarnjim patnjama i borbama hrvatskih branitelja. Upravo je njima Zvonko Franc i posvetio ovu pjesmu jer ga, kako kaže, duboko boli činjenica da si je od završetka Domovinskog rata 3.000 branitelja oduzelo život. „To nažalost nije dovoljno prepoznato u društvu. Ti ljudi su dali život, neki i doslovno, a oni koji su ostali živi nakon rata, u susretu s ranama koje je rat ostavio na njima, s nepravdama koje i dalje doživljavaju, ne znaju se sa svim time nositi i često misle da više ništa nema smisla. U takvim trenucima jedini izlaz vide u činu samoubojstva, a ova pjesma govori upravo o tim osjećajima napuštenosti, bola i patnje. Samo Bog može doista zacijeliti naše rane, može dati smisao, stoga sam htio na neki način zahvaliti za njihovu žrtvu i reći: ‘Ljudi ja nisam proživio to što ste vi proživjeli, ali postoji Netko tko vam može dati smisao! Bog može dati smisao vašoj patnji, vašoj žrtvi, može iscijeliti rane i dati vam novu snagu za nastavak života.’”