Jedan kolega matematičar:
Super je neki čovjek komentirao, citiram:
Ponuda je zapravo točno ista kao i prije početka svega ovog – izborili smo se za 0%.
Vlada će nam opet namjerno pogrešno prezentirati podatke, na što smo navikli.
Mi se moramo pobrinuti za to da kolegama objasnimo od čega se ponuda *zapravo* sastoji, a kad se to vidi onda je vrlo očito što treba zaokružiti na referendumu, kao što ćete i lako vidjeti hoće li vam sindikalni čelnici ovih dana lagati.
Mihalinec je, koliko vidim, već počeo.
Idemo dakle objasniti neke stvari:
– Prije početka štrajka za 6,11% koeficijenata Vlada je ponudila 4%, što su sindikati odbili i krenuli smo u štrajk.
– Istovremeno se odigravaju i pregovori za osnovicu, što je zakonski automatizam i ništa izboreno.
– Vlada je ponudila 6% rasta osnovice kao spin za traženih 6% koeficijenata.
– Osnovica prema sindikalnim (ne mojim!) izračunima zapravo kasni oko 18%. Zadnji put kad je bila takva situacija dobili smo 3 * 6% povećanja osnovice, od čega se samo zadnji dio dogodio sa zakašnjenjem nakon krize.
– U jeku štrajka državni (ne javni) sindikati su prihvatili prvu Vladinu ponudu za 6% osnovice, bez ikakvih pregovora, jer oni uvijek potpišu što god im Vlada ponudi.
– Sada su sindikati nakon “maratonskih pregovora izborili” točno istih onih 4% koje su imali na stolu i prije štrajka.
– Usput su prihvatili u tu ponudu i 6% rasta osnovice koja kasni 18%, što bi *i tako dobili* jer javne službe uvijek direktno dobiju *najmanje* koliko i državne.
Još jednom – ako ovo prihvatimo to znači da smo pristali na 6% povećanja osnovice koja kasni 18%, i usput izgubili pregovaračku snagu svih sindikata javnih službi koji bi o tome zakonski trebali pregovarati.
Također smo prihvatili i 4% rasta kroz dodatke iako smo tražili *korekciju koeficijenata za 6,11%*, a tih 4% je ponuda koju smo imali na stolu i prije početka svega ovog.
Ako prihvatimo ovo, dakle, izborili smo se ne za ništa, nego za manje od ništa.
Znam da ste svi umorni i da se želite vratiti u razrede, i ja ovo pišem u 4 ujutro.
Ali ako sad prihvatimo *ništa* i još pustimo naše vlastite sindikate da nam to prodaju kao *nešto*, nije stvar samo u tome da smo mjesec dana štrajkali bez razloga, nego i u tome da bi onda dokazali da smo glupe ovce koje ne razumiju što im je zapravo ponuđeno.
I ne, nismo ni približno iscrpili sve metode.
Možemo odbiti i natjerati sindikate da zajedno s ona 54 sindikata koji su nas podržali od ponedjeljka pokrenemo *generalni štrajk*.
Izbor je vaš!