Razgovor Boga i čovjeka

0
Neki je čovjek umro.
U jednom je trenutku vidio kako mu se Bog približava s kovčegom u rukama.
I Bog mu je rekao:
– Hajde, vrijeme je da krenemo.
Iznenađeni čovjek upita:
– Tako rano? Ali imam još mnogo planova…
– Oprosti, došlo je tvoje vrijeme.
– A što nosiš u kovčegu? – pitao je čovjek.
Bog mu odgovori:
– To je ono što pripada tebi.
– To je moje? – začudi se čovjek
– Odlično! Moja odjeća, osobne stvari, moj novac?
Bog je odgovorio:
– Te ti stvari nikada nisu pripadale, one pripadaju svijetu.
– Jesi li donio moja sjećanja?
– Ona ti nikad nisu pripadala,ona su vezana uz vrijeme.
– Nosiš li onda moje talente?
– Oni ti nikad nisu pripadali, bili su ti darovani.
– A moji prijatelji, članovi moje obitelji?
– Oprosti,ali nikad nisu pripadali tebi, bili su dio tvoga životnog puta.
– A jesi li donio moje tijelo?
– I ono je bilo prolazno i raspasti će se u zemlji, a o uskrsnuću te čeka nešto novo.
– Ali što onda nosiš?! – tada je čovjek istrgnuo kovčeg Bogu iz ruku i otvorivši ga vidio da je prazan.
Sa suzama koje su mu tekle niz obraze, muškarac je rekao:
– Nisam ponio ništa?
Svaki trenutak koji ste živjeli bio je vaš.
Stoga, kad vam se daruje vrijeme, iskoristite ga u cijelosti.
Tako da vas ništa ne može zaustaviti.
Živi sada to je jedino što stvarno jest.
Materijalne stvari i sve za što se tako grčevito boriš ostaje ovdje.
Cijeni one koji te cijene,ne gubi vrijeme s onima koji nemaju vremena za tebe.
Ništa nije vječno, osim ljubavi koju ste davali i primali tijekom svoga života, i samo to je ono što ćete zadržati za vječnost.

 

 

(Nepoznat autor)

Ostavi odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.