Paćo Ćorluka, rođen je 1951. godine u Bosni i Hercegovini, u selu Komarica, općini Doboj, a župi Cer. Jedan je od najpopularnijih izvornih pjevača Bosne i Posavine, a po mnogima jedan od najboljih tekstopisaca i kantautora pjesama iz tog kraja. Instrument na kojem izvodi pjesme naziva se šargija.
Što je to šargija?
Šargija je žičani samouki instrument koji se nikad nije uglazbio, već se umijeće sviranja prenosilo generacijski, s oca na sina. Ona se prije svega izvodila izvorno u Bosanskoj Posavini te u žepačkom, kakanjskom, šeherskom i komušanskom kraju pa sve do Olova i Vareša. Šargiju uglavnom sviraju Hrvati iz tih krajeva te je ona čuvar njihovog hrvatskog nacionalnog identiteta, kulture i tradicije. Kada su se snimale prve pjesme iz spomenutih krajeva, po prvi put u glazbenim studijima, šargija je bila obavezni instrument. Bilo je pokušaja da se napišu note po kojima bi se učilo sviranje šargije, no bezuspješno. Potreban je živi kontakt u prenošenju umijeća sviranja i zato se najčešće znanje sviranja šargije prenosi u obitelji dok je naravno, bitan i talent onoga koji uči.
Kada ste se prvi put susreli s tim instrumentom?
Prvi puta sam se susreo sa šargijom u 12-toj godini kada mi se sestra udala u obitelj gdje je bilo četiri šargije. To je bila obitelj Mandić iz Komarice. Jednu od tih šargija poklonili su mi kao novom prijatelju, a vrlo brzo sam otkrio i da se u meni skriva talent za šargijanje. Najbolji učitelji bili su mi otac i zet Ante Mandić. Pored šargijanja otkrio sam 16-toj godini i talent i strast za pisanje pjesama kao i pjevanje tih pjesama uz šargije.
O čemu govore prvi tekstovi Vaših pjesama koje ste napisali i pjevali uz sviranje šargije?
Prve teme iz mladosti bile su vezane za ljubav, mladost i roditelje. Tako je sve bilo do moje 18-te godine kada mi je u srce došao tekst koji me i danas snažno prati kroz život. Naslov te pjesme je Baščo moja, roditelja moga, a od tuda i naziv moje grupe Baščovani po kojem nas narod prepoznaje. Tekst je inspiriran baščama moga rodnoga kraja jer je svaka kuća u Bosni uzgajala bašču posađenu oko kuće. U jesen se od njih pekla rakija koja je bila bitan dio siromašnog, ali ponosnog i veselog seoskog života. Uz sve kajde ili melodije koje skladam pomoću šargije, pišem tekstove isključivo u rimi, čime su one lakše pamtljive i lakše nađu put do srca slušatelja.
Koliko ste albuma izdali do sada i koje bi od njih posebno istaknuli?
Kada bi pitali ljubitelje Baščovana to što ste sada mene pitali, oni ne bi znali reći koji je najbolji album ili pjesma, no sigurno bi rekli da je Baščo moja na prvome mjestu. Ne znam točan broj albuma, ali svaku pjesmu znam napamet i čuvam u srcu. Izdvojio bih albume koji su nastali za vrijeme Domovinskog rata u razdoblju od 1992. do 1996. i bili su velika potpora obrani domovine i Bosanske Posavine. Tu su nastale pjesme kao što su Smrt Posavine, Pjesma hrvatskim Tigrovima, Pjesma majki Šoljić Kati (koja je izgubila četiri sina u ratu) itd.
Istaknuo bih još radi prijatelja i ljubitelja Baščovana neke pjesme koje se često traže na nastupima: Kuda žuriš čovječe, Doline su ostale za nama, Odjek zvona sa starog tornja, Evo idem s daleka puta, Tri slike u starom ormaru, Podaj uvijek prosjaku, Prijatelji u svijetu daleko, Kad u Bosnu krenem, Cerovačka klapa, Da li je živa ruža bijela, Kakvo je ovo vrijeme došlo, Rijeko Bosno ljepotice bijela, Nasred Bosne majka vijenac baca, Bosno moja, tugo moja, Staro društvo itd.
Kada ste snimili prvi album i gdje ?
Prvi album snimio sam u bivšem Jugotonu u Zagrebu, preko novinske ustanove Derventski list, koji je nosio naziv već spomenute pjesme Baščo moja, roditelja moga. Tada sam imao dvadeset godina.
Jeste li vi napisali sve pjesme Baščovana?
Drago mi je što me to pitate jer se ponosim time što su sve pjesme Baščovana izašle iz mog srca zajedno s kajdama. Mogu reći i to da je oko stotinjak mojih pjesmama otuđeno i snimljeno od drugih izvođača, bez mog pristanka. S tim pjesmama su se proslavili i tvrdili da su njihove. Ne ću iz pristojnosti spominjati njihova imena, oni će se prepoznati. Isto tako pisao sam pjesme po narudžbi mnogim grupama koje su s njima imale dobar prijam kod publike.
S kim ste prvi put zapjevali i tko su članove Vaše grupe Baščovani?
Uz mene u grupi Baščovani pjevao je Luka Anušić, moj brat Ivica i sadašnji pjevač Majo Karamatić. To su sve pjevači što mogu vjerno prenijeti moje pjesme. Dakako, uz njih to može i moj sin Dražen.
Prvi svirači su bili Ilija Škorić (violina), Pero Janješ (šargija), Ivo Martić (violina), Ante Galić (šargija), Stipica Jelavić (violina, šargija), Pero Ćosić (violina), Jurica Anušić (violina), Pejo Čičak (šargija), Kruno Ćorluka (violina), Perica Opačak (violina), Marinko Lepan (šargija) Perica Stjepanović (violina) i njegov brat.
Gdje se može vidjeti Vaš nastup?
Nastupam najčešće povodom blagdana ili humanitarnih akcija. Moje pjesme često prenosi Radio Posavina. Nastupao sam u Globusu, Restoran Lučko, Dioniz iz Dugog Sela, Hotel Antunović, Hotel Zovko. Jednom prilikom sam nastupao u Lisinskom, prilikom obljetnice Tigrova.
Jeste li ikada snimali filmsku glazbu?
Napisao sam 20-tak pjesma za poznati film Branka Ivande, Konjanik. Uskoro se priprema suradnja za jedan dokumentarni film, no o tome ćete više saznati kada dođe vrijeme za to.
Vaš sin Dražen je također izvođač pjesama uz šargiju i violinu, jeste li zadovoljni s tom činjenicom?
Volim čuti to pitanje. Životna želja mi se ostvarila jer hvala Bogu imam sina Dražena, nasljednika za izvorne pjesme naših krajeva. Drugi nažalost nisu imali tu sreću. Imam mladog sina koji će me zamijeniti i na neki način produžiti moj život. Drago mi je da se on drži izvornih pjesama jer danas se često izvorne pjesme iskrivljuju bržim ritmom uz koji se igra, pojedini tekstovi su čak vulgarni i ne traju dugo. Takve iskrivljene pjesme ne mogu ništa poručiti u životu. Nemam ništa protiv tih izvođača što iskrivljuju izvornu pjesmu, no istina se mora reći. Posebno mi je drago što Dražen zna napamet mnoge moje pjesme i pjesme drugih grupa kao što su Braća Begić, Braća Geljić, Braće Pejnović itd. Dražen ima i svoju grupu s nazivom Cerovački izvor. Također su brzo došli do prave publike i pravih prijatelja.
Jesu li mladi danas dovoljno upoznati s izvornom pjesmom i šargijom?
Nažalost, odlaskom iz rodnoga kraja, Bosne i Posavine, narod se razišao po čitavom svijetu i u borbi za egzistenciju i za obitelj nisu imali vremena za upoznavanje svoje djece s izvornom pjesmom i šargijom. U današnje vrijeme, npr. na svadbama u zadnjih deset godina i više, nije niti jednom samostalno grupa Baščovani nastupala uz izvornu pjesmu nego uvijek uz narodnjake koji se plate pet puta više nego nas, pritom se šargije sviraju jednom na cijeloj svadbi. Međutim sutradan kada odu narodnjaci svi se sjećaju samo zvukova šargije i žao im je što nisu poslušali tatu ili mamu te dali nama više prostora za izvornu pjesmu uz šargiju.
Jeste li zadovoljni s dosad postignutim u životu?
Zahvalan sam svaki dan, najviše Bogu, potom mojim roditeljima te prirodi na daru kojim usrećujem sebe, obitelj i narod. Kroz život i pjesmu sam stekao puno prijatelja i njih uz obitelj smatram najvećim postignućem, novac mi nikada nije bio u prvom planu. Mogu s pravom reći da sam sretan u životu. Imao sam sreću da sam imao i podršku supruge Jelice koja također pjeva, kćerke Katarine i zeta Maria. Prije par godina rodila se naša ljubimica Lucija i ona će sigurno zavoljeti zvuk šargije jer je nedavno naučila riječ «šargija» te tako često naziva gitaru.
Kakvi su planovi za budućnost?
Dok još imam snage planiram ponuditi neku pjesmu s Baščovanima narodu i snimiti album sa sinom Draženom. Taj album bi bio most između moje i njegove generacije. Ovim putem pozdravljam sve moje prijatelje i one koje su me pratili u životu.
Razgovarao: Marko Paradžik
Izvor: obnova.hr