Današnja čitanja, osobito prvo, podsjećaju nas na Božićnu liturgiju. Narod u tami svjetlost vidje veliku. Svjetlo je jedno od najpotrebnijih stvari za život. Svjetlo je život i radost. Čitanja nam ukazuju istinsku svjetlost, koja donosi život i radost, sadrži u sebi preobraziteljski i obnoviteljski događaj, a to je Isus Krist.
Godine 732. prije Krista sjeverna plemena odvedena su u asirsko izgnanstvo. U tom mračnom trenutku židovske povijesti, (mnogima su iskopali oči) Izaija govori o svjetlu. Trebalo je puno vjere da se prihvati očajna situacija i da nada ne ugasne, ali … Isplatilo se! Apostola Pavla boli razdjeljenost među kršćanskim zajednicama. Boli ga što se vjernici vežu na osobe navjestitelja, a ne na onoga koga oni navještaju, Isusa Krista.
Nalazimo se u tjednu ekumenske molitve za jedinstvo kršćana. Ta razjedinjenost i danas je kamen spoticanja i rak rana kršćana. Ja sam rimokatolik! Ja sam pravoslavac! Ja sam grkokatolik … Ja sam ovo ili ono. a gdje je tu Krist i njegova molitva na posljednjoj večeri: “Da svi budu jedno kao što si Ti Oče u meni i ja u njima, da svijet upozna da si me Ti poslao.“
Matej započinje pisati o Isusovom javnom djelovanju u Kafarnaumu, u Galileji. Upravo među onima na rubu, pomiješanima s poganskim življem, zaboravljenima od službenog Jeruzalema, narodu koji je hodio u tmini, svjetlost jarka osvanu. Isus je ta svjetlost i on je ispunjenje proroštva Izaije. Isus bira prve učenike, jezgru novog izabranog naroda, jezgru Crkve.
U tom izboru ima puno simbolike. Bira ribare koji bacaju mreže, izvlače ih, krpaju, spremni su strpljivo čekati da se nešto uhvati u mrežu. Pozvani ostavljaju sve i idu za njim. Shvaćaju da su našli ono što daje smisao njihovu životu. Do sada su bili zaokupljeni svojim mrežama i lađicama, a sada vide novi smisao postojanja.
Upravo to je poziv svakom Isusovom vjerniku da ne troši vrijeme na krpanje mreža, da se ne zadovoljava svojim životarenjem, pa makar bilo i prividno uspješno, nego da bude spreman ostaviti sve i odazvati se Kristu ribaru ljudi. Svaki onaj tko nije spreman odreći se svega radi kraljevstva Božjega ne može biti moj učenik, tvrdi Isus Krist i na tome ustraje.
TREĆA NEDJELJA KROZ GODINU
Prvo čitanje:
Čitanje Knjige proroka Izaije
U prvo vrijeme obescijeni zemlju Zebulunovu i zemlju Naftalijevu, al’ u vrijeme posljednje on će proslaviti put uz more, s one strane Jordana – Galileju pogansku. Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu. Ti si radost umnožio, uvećao veselje, i oni se pred tobom raduju kao što se žetvi raduju žeteoci, kao što kliču koji dijele plijen. Jer teški jaram njegov, batinu plećâ njegovih, šibu njegova goniča slomio si ko u dan midjanski.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 27, 1.4.13-14
Pripjev:
Gospodin mi je svjetlost i spasenje.
Gospodin mi je svjetlost i spasenje:
koga da se bojim?
Gospodin je štit života moga:
pred kime da strepim?
Za jedno molim Gospodina,
samo to ja tražim:
da živim u domu Gospodnjem
sve dane života svoga,
da uživam milinu Gospodnju
i dom njegov gledam.
Vjerujem da ću uživati dobra Gospodnja
u zemlji živih.
U Gospodina se uzdaj, ojunači se,
čvrsto nek bude srce tvoje:
u Gospodina se uzdaj!
Drugo čitanje:
Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Zaklinjem vas, braćo, imenom Gospodina našega Isusa Krista: svi budite iste misli; neka ne bude među vama razdora, nego budite savršeno istog osjećanja i istog mišljenja. Jer Klojini mi, braćo moja, o vama rekoše da među vama ima svađa. Mislim to što svaki od vas govori: »Ja sam Pavlov«, »A ja Apolonov«, »A ja Kefin«, »A ja Kristov«. Zar je Krist razdijeljen? Zar je Pavao raspet za vas? Ili ste u Pavlovo ime kršteni? Jer ne posla me Krist krstiti, nego navješćivati evanđelje, i to ne mudrošću besjede, da se ne obeskrijepi križ Kristov.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje:
Mt 4, 12-23
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
Kad je Isus čuo da je Ivan predan, povuče se u Galileju. Ostavi Nazaret te ode i nastani se u Kafarnaumu, uz more, na području Zebulunovu i Naftalijevu da se ispuni što je rečeno po proroku Izaiji: »Zemlja Zebulunova i zemlja Naftalijeva, put uz more, s one strane Jordana, Galileja poganska –narod što je sjedio u tmini svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu.« Otada je Isus počeo propovijedati: »Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!« Prolazeći uz Galilejsko more, ugleda dva brata, Šimuna zvanog Petar i brata mu Andriju, gdje bacaju mrežu u more; bijahu ribari. I kaže im: »Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi!«
Oni brzo ostave mreže i pođu za njim. Pošavši odande, ugleda druga dva brata, Jakova Zebedejeva i brata mu Ivana: u lađi su sa Zebedejem, ocem svojim, krpali mreže. Pozva i njih. Oni brzo ostave lađu i oca te pođu za njim. I obilazio je Isus svom Galilejom naučavajući po njihovim sinagogama, propovijedajući evanđelje o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć u narodu. I glas se o njemu pronese svom Sirijom. I donosili su mu sve koji bolovahu od najrazličitijih bolesti i patnja – opsjednute, mjesečare, uzete – i on ih ozdravljaše. Za njim je pohrlio silan svijet iz Galileje, Dekapola, Jeruzalema, Judeje i Transjordanije. Riječ Gospodnja.