Slaven Letica: Hrvatska krčmarska „demokracija“

Što se krčmarske ili izvan-institucionalne demokracije i krčmenja svega i svačega u njoj tiče, poznata Krležina misao o balkanskoj krčmi („Kad se u balkanskoj krčmi pogase svjetla, onda sijevaju noževi.») više ne vrijedi doslovno, ali vrijedi u onom dijelu koji aludira na MRAK kao zaštitu od odgovornosti i – kako bi se danas reklo – transparentnosti

1

U posljednja dva tri dana društvene su mreže preplavljene kritičkim, pa i bijesnim, komentarima odluke budućih oporbenih saborskih zastupnica i zastupnika da ne odu na „kavu“ u Banske dvore u kojima su, navodno, trebali divaniti „o izazovima koji su pred Hrvatskom.”

Osobno taj „bojkot“ – koji je prva javno najavila Dalija Orešković – smatram razumnim i obećavajućim, jer pruža skromnu nadu da bi se oporbeni zastupnici 10. saziva Sabora mogli boriti, pa i izboriti, da se donošenje odluka iz „krčmi“ vrati u Vladu, Ured PR i Sabor, kako to Ustav RH predviđa.

Sustav vladavine koji smo imali prilike gledati i nad njim se zgražati posljednjih godina, pa i desetljeća, bio je sveden na praksu da se najvažnije odluke donose na jahtama („Na malo vitra“) u restoranima i krčmama tipa „Marcellino“ (Sanader), Tač (Milanović) i Baltazar (Sanader i Plenković), a ne u Saboru.

Sabor je sveden na poslušni, podanički glasački stroj predsjednika vlade i njegove uže svite ili klike, u kojem su najsramniju ulogu imali „žetončići; za svoju glasačku lojalnost mnogi od njih bili su nagrađeni stavljanje njihovih kriminalnih dosjea u ladice DORH-a i sudova.

Izgradnje neovisnih institucija, to bi morali znati i kritičari „neozbiljne“ oporbe, jedini je obećavajući put do dobre vladavine, neovisnog i učinkovitog pravosuđa te do modernim pravnim i demokratskim državama svojstvene podjele i uzajamne kontrole zakonodavne, izvršne i sudbene vlasti.

Da je oporba bila u pravu kad je odlučila bojkotirati „sastanke bez dnevnog reda“ u Banskim dvorima danas je pokazao Andrej Plenković kad je svoje lojalne koalicijske ortake okupio na sastanku u poznatoj „krčmi“ Baltazar u Zagrebu.

Dobrim i manje dobrim ljudima koji su žestoko kritizirali oporbeni bojkot Andreja Plenkovića, bilo bi jako korisno da pročitaju nekoliko znanstvenih radova o institucijama i institucionalnoj ekonomici.
Kao dobar početak može im poslužiti knjiga nobelovca Douglassa Cecila Northa „Institucije, institucionalna promjena i ekonomska uspješnost“.

Što se krčmarske ili izvan-institucionalne demokracije i krčmenja svega i svačega u njoj tiče, poznata Krležina misao o balkanskoj krčmi („Kad se u balkanskoj krčmi pogase svjetla, onda sijevaju noževi.») više ne vrijedi doslovno, ali vrijedi u onom dijelu koji aludira na MRAK kao zaštitu od odgovornosti i – kako bi se danas reklo – transparentnosti.

1 komentar
  1. Joso Lazanja kaže

    Hrvatska mi je Otadzbina a Australija mi je Domovina. Kao promatracu, tuzi me citati ovakve opise, o zemlji koja me se jako tice.
    Nije li Hrvatska pred nekoliko dana dobila novu vladu? Ako ta ‘Klapa’ nije pokazala da umije voditi drzavnu upravu, zasto su opet na vlasti? Ako su uredno dobili vecinu glasova, zasto se manjina stime nemiri? Necemo valjda oponasati one u Americi, koji vec skoro cetiri godine nijecu Predsijedniku, pravo na Predsijednistvo.
    Dobro bi bilo da kazemo: “Za ovu vladu nisam glasao, ali moja je i ja joj zelim uspjesnu vladavinu”.
    JL

Ostavi odgovor

Vaša email adresa neće biti objavljena.

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.