SOWELL: Je li istina nebitna?

Za previše ljudi, osobito u medijima, ono što je ispravno i pogrešno, istinito ili lažno, ovisi o tome kome to politički pomaže ili nanosi štetu. Previše ljudi u medijima, koji bi trebali biti novinari, ponaša se kao da su borci u političkim ratovima.

Netko je svojedobno rekao da je u ratu istina prva žrtva. To je zasigurno slučaj u medijima — kao i u velikom djelu akademske zajednice.

Jedno od najgrotesknijih iskrivljenja koje je proizašlo iz ovog neopreznog rukovanja činjenicama je uklanjanje imena i kipa Abrahama Lincolna s različitih mjesta, na temelju tvrdnji da na crnce gledao samo kao na imovinu.

Takve kritike odaju nevjerojatno nepoznavanje povijesti — ili pak potpuno zanemarivanje istine.

Kao odvjetnik, Abraham Lincoln je znao da u Ustavu ne postoji ništa što bi njega ili bilo kojeg drugog predsjednika ovlastilo za oslobađanje robova. No, također je znao da vojni zapovjednik u ratu može legalno oduzeti imovinu neprijateljske nacije. Definiranje robova kao imovine dalo je predsjedniku Lincolnu jedino pravno ovlaštenje koje je imao kako bi ih prigrabio tijekom Građanskog rata. A kad bi jednom bili zaplijenjeni kao imovina, mogao ih je osloboditi kao ljudska bića.

No, da se Proklamacija o emancipaciji temeljila na definiranju robova kao ljudi, s pravom na slobodu, Vrhovni sud tog doba bi je nesumnjivo proglasio neustavnom.

Milijuni ljudskih bića bi ostali robovi. Bi li zvonka retorika bila vrijedna te cijene?

Što se tiče tvrdnje da Lincoln crnce nije smatrao ljudima, on je pozvao Fredericka Douglassa u Bijelu kuću!

Gruba iskrivljenja povijesti, kako bi se ime Abrahama Lincolna uklonilo iz škola, govore nam mnogo o tome što danas nije u redu s američkim obrazovanjem.

Mnoge škole su zatvorene zbog koronavirusa i učiteljskih sindikata. A mnoge škole u manjinskim susjedstvima nisu uspijevala na zadovoljavajući način podučiti djecu matematiku i engleski jezik, još u vrijeme kad su bile otvorene. Stoga je nevjerojatno da školske vlasti imaju vrijeme za trošiti na ovakve ideološke križarske ratove poput uklanjanja imena i kipova iz škola.

Nažalost, previše je američkih obrazovnih institucija — od osnovnih škola do sveučilišta — postalo centrima za indoktrinaciju. Neredi koji su prošle godine zahvatili zemlju bili su plodovi te indoktrinacije i krajnjeg nepoštovanja prava drugih ljudi koje je pratilo te nerede.

U srcu te indoktrinacije nalazi se osjećaj pritužbe i viktimizacije kad drugi imaju bolje ishode — što se automatski naziva “privilegijama”, a nikad “postignućima”, bez obzira na stvarne činjenice.

Činjenice nisu važne u takvim slučajevima, baš kao što nisu bile u ocrnjivanju Lincolna.

Bila kakva “podzastupljenost” bilo koje skupine u bilo kojem području može se uzeti kao dokaz diskriminacijske pristranosti. Ali oni koji tvrde isto ne mogu nam pokazati niti jedno društvo — bilo gdje na svijetu ili u bilo koje doba tisućljeća zabilježene povijesti — da su sve skupine bile proporcionalno zastupljene u svim područjima.

Na primjer, u američkoj Nacionalnoj hokejaškoj ligi ima više igrača iz Kanade nego igrača iz Sjedinjenih Država. Također ima više igrača iz Švedske nego iz Kalifornije, iako je stanovništvo Kalifornije gotovo četiri puta veće od stanovništva te skandinavske zemlje.

Kalifornijci su u NHL-u “podzastupljeniji” od žena u Silicijskoj dolini. No, nitko ne može tvrditi da je to zbog diskriminacijske pristranosti NHL-a. Daleko je očiglednije to što ljudi koji odrastaju u hladnijim klimama imaju veću vjerojatnost da će imati iskustvo klizanja.

To je jedan od mnogih čimbenika koji u mnogim područjima proizvode iskrivljene statistike. Diskriminatorna pristranost se nalazi među tim čimbenicima. Ali ona nema monopol.

Ali opet, koga više briga za činjenice u ovo doba indoktrinacije?