Knjiga je zbirka radova posvećenih problematici hrvatske hagiografske literature koje je autor pisao tijekom nekoliko desetljeća, a koji okupljeni u jedne korice čine cjelinu. Autor nije hagiografskim djelima pristupio isključivo kao teološkim djelima već ih razmatra kroz povijesni izvor obraćajući posebnu pažnju vremenu u kojem su nastala, samim svetačkim likovima kao subjektima takvih djela, autorima djela hagiografskog žanra, a također i recepciji hagiografskih djela kao i njihovoj sudbini u Hrvata. Od tekstova o hrvatskim djelima hagiografskog žanra kao prvorazrednih izvora za hrvatsku ali i europsku povijest, preko obrade nekih djela hrvatskih pisaca prije i nakon hrvatskog narodnog preporoda, uočava se interes hrvatskog naroda za ovaj žanr jer je kao pučka literatura bila zanimljiva i oblikovala pobožnost hrvatskog naroda.
Ovaj izuzetno vrijedan rukopis svjedoči o razvitku hrvatske hagiografije kroz posljednjih pola stoljeća. Upravo zbog autorovih doprinosa hrvatska je hagiografija pratila suvremena europska hagiografska znanstvena kretanja (djela P. Browna, A. Vaucheza i dr.), a autor je nadahnuo i hrvatska istraživanja koja postižu sve veći zamah i približavaju se razini proučavanja europske historiografije.
