Kako je to lijepo kada ljudi imaju smisla za svoju prošlost i za svoju tradiciju, kada ne dopuštaju da sasvim potone na dno zaborava, već je nastoje uzdržati na ponos današnjeg življa
Tako lijep čin je pisanje i izdavanje knjige Tomislava Beronića pod znakovitim naslovom (nomen est omen) Frangere pane – Priče o Frankopanina. Ta knjiga je otisnuta (znakovito) na sv. Nikolu, a treba biti dostavljena na sv. Luciju, 13. prosinca.
Zašto frangere pane?
Zato što na frankopanskom grbu uspravljena dva lava lome kruh (jedan ili čak tri). Premda su se Frankopani (neki govore i Frankapani) radije pozivali na srodstvo s talijanskim plemstvom Frangepani. No bilo kako bilo, to nije od presudna značaja za iznjedrene priče Tomislava Beronića.
O čemu se radi?
Autor Beronić priča 34 priče (radnje) koje se kroz nekih 700 godina događaju u frankopanskim kaštelima i mjestima. A na tom popisu je i – Otočac. Svakako da autoru to nije moglo promaći, Otočac je u posjedu knezova krčkih, kasnijih Frankopana bio više od dva stoljeća.
Uostalom i stari grad na otočiću usred rijeke Gacke u Donjem gradu, podigli su Frankopani, a samo naselje dobilo ime – Otočac (mali otok). Velika je to povijest, značajna, pa ako se nismo imali snage sami uhvatiti nje, eto ima onih kojima je prošlost ove velike i značajne (jedne od najznačajnijih) plemićkih hrvatskih obitelji na srcu.
M.K.